Ne vrijedi čekati,
na obali onako pritiješćenom
hoće li sirena izroniti pred sutonom
il’ neki sretni val donijeti osmijeh,
kad more je bilo promjenjivo oduvijek.
Češće stiska dušu, pušu orkani i bure
životu se zamjeri, donosi strah i oluje,
nego što sreći prepusti kormilo,
što karakteristično je i pojmljivo.
Zatamnjen sunčanik i daleko – vidljiva crnina
vrte se u krug.
Pišu po pijesku koja je sila moćnija,
ne pitajući se, šta je srca ćud.
Ne vrijedi ni čekati,
putovanje je poželjno, život prolazi,
a sreća, sreća rijetko sama dolazi.
(2015)
