Mala, ti uzburkano more, a ja onaj što talase miri.
Sa mnom bi upoznala tek što su tajne urnebesa,
Nit bi ja bio više čudak što kroz ključanicu viri
A opet ti bi letjela pod oblake i smiješila ti se nebesa.
I koji bi to bio tandem. Ljepotica i zvijer.
Tek bi otvorila oči, šaputala kako je čudesan svijet
Kojim putem se krećeš da je pogrešan smjer,
Kako je ljepše mirisati iz bašte na cvijet.
Mala, život brzo prolazi i nigdje ne staje
Stoga, pokori mi se kao sluga,
Strast mi za tobom ne prestaje.
Ja bih da me zovu srebrna duga.
Nasmiješi se, mirisom behara iz očiju moje bi opila,
nek svi znaju proljeće si u srcu rodila.
(2017)
