ŽUTA TABIJA – ADMIR DŽIBRIĆ
Do mene sijedi trgovac iz Andaluzije il’ sličnog podneblja, ćopavi Talijan što liči na onog u filmovima što svira serenade, neki Jusuf iz Maroka što podsjeća više na kockara, a opet beduinskog izgleda, mirišljav na egzotične sapune iz Sahare.
Sjede, piju ruski zeleni čaj, misleći kako će njim ohladiti ovu sparinu i žegu.
A ja opet vrat istežem, preko pet brijegova, šest livada, sedam dolova i osam ulica dok senzibilne i upečatljive slike viđenog u memoriju unosim, kako muku mučeći s odbranom Sarajeva i zašto bosanski namjesnik Gazi Ahmed – paša Rustempašić Skopljak 1729. godine poče graditi bedeme na litici Jekovac, oko starog grada Vratnika da zaustavi opsadu i atake tad krvoloka ovog podneblja Eugena Savojskog.
I dok vrtim crno – bijeli film o prošlosti, preusmjeravam let i pratim huk tamo gdje je moj svijet, srca milozvuk, štimam raštimane žice na duši i igram samo sebi znan ples, pogledima kriomice izbjegavam stres, sjećanja da ovdje su vojevale se velike bitke, sablje sjekle ljudske glave i proljevala krv.
Brzinom komete brišem, a kome je do toga, kad se zna da ovdje bez premca je zalazak sunca.
Za vrijeme Ramazana pucaju topovi, prangije što označava i prekid posta, te tom predivnom prizoru daju još jedan posebni doživljaj.
Ostavljam na miru istoriju i mitove, bitke i ratove, prepuštam se i dižem bijelu zastavu i uz zalazak sunca divim ljepoti šeher Sarajeva.
(2017)