Crvene bube se penju po drveću.
Golicaju, kao što su nekad moji prsti sestrina stopala.
Kao nekad davno ti mene.
Mislila sam- dovijeka to mrzjeću.
Sad nedostaje.
Crvene bube jedu koru drveta.
Što se više penju- više su gladne.
Pojele su lišće,
Ostavljajući opustošene grane.
Čak slutim da uvlače se unutar drveta:
Da mu jedu utrobu, piju krv hladnu
Kako bi utopile umor svoj;
Da ne padnu.
Crvene bube
Ne umiju da ljube.
Ni ti.
