Jurili smo se Mjesec i ja ,
vjekovima,
osluškujući nevine molitve
violina.
Mjesec i ja: dva najveća jada
u svijetu truleži i otpada ,
jedini smo znali metamorfozirati u usne
pa voljeti i ljubiti kopilad sudbine
dok nas umor u zagrljaj ne uzme
kad smo na korak od neizrečene istine.
Lagali smo se Mjesec i ja
vječnostima,
hraneći se
vjerovanjima.
Mjesec i ja: dvije najveće greške
u dobu koje gazi snove kao opuške,
pospani smo zastali gdje nam je bilo milo.
Pjevušio je pokojne priče, bez prestanka,
strahujući od strašnog našeg rastanka
a ja sam se sklupčala, stavljajući rasijanu glavu
njemu u krilo.
