fbpx
spot_img

Anđele moj

 

 

 

 

 

Dušo moja,

toplino duše moje,

u mojoj duši duša ti

spava, u njoj živiš i dišeš,

ni greh, ni vreme ti ne mogu ništa,

 

u srcu ispisani tragovi tvoji zauvek,

nikada više ono neće biti isto.

Mili moj,

usne se od ljubavi

suše, poljupci ostali u

svitanju pronađenog

sveta, isplele sudbine naše

duše dugine boje,

otvorile svoje latice

sreće u polju snova,

kad smo leteli do

neba dotičući sam raj

duše, tonuli u pakao,

dizali se stihijom

strasti ljubavne igre,

kroz tihi šapat,

kad o sreći ne govoriš,

jer je osećaš i ćutiš.

Ljubavi moja, vreme

sporo teče,

dodirujem daljinama

tvoju dušu, ima te u meni,

greješ mi danju srce, noću

se molim za tebe, moja

izgubljena dušo.

Anđele moj,

moja si slutnja i bol

čežnje, zabranjena ljubav

koja donosi krizu,

gore tragovi, bole,

podsećaju na

dane lepe u nizu,

a tišina ćuti,

posle ljubavi

trnjem ostanu tragovi

posuti. Ranjena je duša,

zove ljubav

da rane zaleči,

teško se staje na noge

nakon jake ljubavi,

moram da povratim sebe,

ostaje ljubav da živi,

samo te ne diram,

ostavljam tvom životu da

živiš. Zabranjena ljubav je

zmija, hrani se ljubavlju,

ljubljena i grljena, izgubiš

sebe, a i dom, jedan život

srećom plamti,

drugi pretvara u pepeo i

gasi, prokletstvo njeno

plamti žarom uklete sreće,

jedan uvek strada, drugi

prašta, a sudbina presudi,

kad te osudi i da

drugome za života.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Marina Milosavljević
Marina Milosavljević
Talentovana. Od malena pokazuje ljubav prema pisanju i lepoj reči. Osvajala brojne nagrade kako za poeziju, tako i za prozu. Po struci je građevinski inženjer. Udata i majka dvoje dece.