26. Avgusta 2019. | 02:51
Početna / Mesečina / Anđela Turukalo: Prašina straha

Anđela Turukalo: Prašina straha

Krila zemlje su ustala da zagrle žive.

Prašina svuda. Na ruci. U očima.

Krila neba su skršena, za krive.

Nemamo kuda. Vjetar kolje zubima.

 

Četiri zida su četiri platna

za živa imena mrtvih ljudi.

 

Malo je sunce prolilo zlata

da bi nas zaboljelo ovoliko studi.

 

Četiri zida su četiri slike

onih kojih nema a kojih će biti.

 

Svijet se umije naopako okrenuti

kad gladni se zasite a ogladne siti.

 

Držim ruku starcu koji miriše na more.

Slan vapaj vena jak umor izgovara.

Držim ruku starcu i ljubim mu bore.

Riječima raspirujem trag njegovog žara.

 

Njemu kraj još nije. More živi dugo.

Jako se razbijesni pa se brzo smiri.

Miriše na talas… Na suton i tugu

iz koje riba vatre nehajno proviri.

 

Drži me za ruku taj čovjek snažan.

Gleda me u oči, slabošću razoružan.

Priča mi o svemu što odavno znam,

taj moj starac- hrabar, buran, neobuzdan.

 

Prašina ustaje da zagrli mene

za koju je prestalo postojati vrijeme.

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Anđela Turukalo

Anđela Turukalo
Rođena 21. novembra 1990. godine u Podgorici. Pisanjem se bavi od djetinjstva. Poezija joj je objavljena u medjunarodnom zborniku "Mili Dueli" 2015. godine, nakon pobjede na istoimenom takmicenju. Njena prva samostalna zbirka, “Marioneta”, objavljena je 2011. godine.