Iz očiju puze napolje slomljeni djelići mene
na nečije ruke skamenjene.
Nebo dotiče svilenkasti pijesak kože,
ugrijan divovskim Suncem.
Vjetrovi, ledeni, u dahu se množe
pa izdahnem: rasipajući smrvljene djeliće mene
na nečije ruke skamenjene.
Ako samo dotaknu
vulkan usana
istopiće se ruke
od lave pjesama.
Sa oštrih očnjaka kaplju
iscijeđeni otrovi mene
na nečije ruke
netaknute.
