Sijeku bose tabane oštre riječi.
Nije te dovoljno bilo
Da bi boljelo
Ali je mirisalo
Kao da bi živjelo
U drhtajima, grčevima i smijehu
Koji bitišu između zagrljaja.
Žarilo je- kao da bi gorjelo
Plavim plamenom do agonije spoznaja
Od našeg početka do nekog tuđeg kraja
Jer ne bismo ostali isti.
Petar Pan krvoločnih očiju:
Sa zubima koji zahtijevaju zalogaj,
Sa obrazima koji dozivaju šamar
- On ne zna šta je sreća a šta očaj.
Ne zna ni cijeniti taj promjenjiv dar
Ni mogućnosti koje treba uhvatiti: leptire u mrežu.
Plaši se svake ruke, ne shvatajući:
Ove umiju da miluju, ne znaju da stežu
Ni da zaključavaju
Ni da odustaju.
Možda će opet biti
Pa ni tada neće boljeti
Ali će mirisati
Dok bude učilo živjeti.
…Nauči me dvokorak
I objasni kako spava mrak
Da izliječim tabane na toplim istinama…
