Otišla sam
i postalo je najteže.
Daleko sam
a cijepaju se mreže.
Lomi se staklena
srž kamena.
Ćuti Bog.
Ćuti Nebo
i svi koji trebaju govoriti.
Ćutiš,
kao da znaš da to će najviše zaboljeti.
Najveće košmare prožive uporni sanjari,
oni koji žmure dok duša krvari
i, radujući se,
umišljaju budućnost za svoje zanose.
Pogrešno je sve.
Život. Mjesto. Ljudi.
Na pogrešnoj strani se
Mjesec budi.
Zvijezde padaju na svaki lagan pokret.
Skameniće me opet
jer uporni sanjari nose najteže breme:
sivo nebo i plavo vrijeme.
