Jabuka sam na stolu.
To nije spriječilo sat
da kuca od Tik do Tak
ostavljajući me polu-trulu.
Zid sam na koji se oslanjate.
To ne zaustavlja životinje.
Grebu, pa ostaje skrhano kamenje
dok jedno za drugim padate.
Vazduh sam koji svijetu kradeš.
Pluća me tvoja troše:
napijaju organe kojima bi bilo loše
da me jednog trena ne nađeš.
Na kraju: nema me.
Jabuka je istrulila.
Zid se srušio.
Zaliha se iscrpila.
Šta vam fali?