fbpx
spot_img

Avdulah Ramčilović: Žena

Foto: Avdulah Ramčilović
Foto: Avdulah Ramčilović

 

Radujem se tebi, ženo,
ko proleću kad se rađa,
volim te više od svega
što se u životu događa.

 

Ti si odmor za moje oči
i raj za usne i moje ruke,
bez tebe nema radosti,
sreće, harmonije, ni muke.

 

Muči me sumnja uporna,
da li ću trajati u telu tvom,
i isto tako, koliko ćes ti
biti u srcu i oku mom.

 

Sa tobom sve je dobro
u ovom jedinom životu,
bez tebe sve bi bilo malo
i kad bih živio godinu stotu.

 

Ti si pesma za moju dušu,
oaza ljubavi, odmora i miline,
oči moje s tobom nastanjene,
i sunce posle hladne zime.

 

Teci stalno mojim venama,
budi večna u mom vremenu,
ti si moja snaga i moja krila
i kad sam na javi ili u snu.

 

Nezamenljiva kraljice sveta,
ljubavi večna, ženo boginjo,
bez tebe u ovom našem životu
ničega lepog ne bi ni bilo.

(Iz knjige PUTEVI ŽIVOTA, 2011.)

 

 

 

Avdulah Ramčilović
Avdulah Ramčilović
Magistar pedagoških nauka, rođen u Petnjici, Berane. Volim, čitam i stvaram poeziju od rane mladosti. Tokom vremena se akumulirao okean znanja i osećanja i pretvorio u dar i želju za sopstvenim poetskim ostvarenjem. Za to sam zahvalan Bogu, roditeljima, zavičaju, životu, prirodi, školi, pesnicima i poeziji. Do sada su svet ugledale četiri moje knjige, u kojima su smeštene 562 pesme. Moja poezija je našla mesto i u 67 zajedničkih zbirki pesama.