fbpx
spot_img

Bez ajfona

Foto: https://www.google.rs/search?q=iphone&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjGhazIh4TMAhWFiRoKHYzACFwQ_AUIBygB&biw=1024&bih=643#tbm=isch&q=broken+iphone+screen&imgrc=esGOix7JzpElEM%3A
Foto: Google images/ broken iphone

Jednoga dana dok je koračao ulicama svoga velegrada jedan čovek, ni mlad ni star, koga ću za potrebe priče imenovati N.N. doživeo je jednu nezgodu – u prolazu ga je zakačio jedan sugrađanin, izbio mu slučajno ajfon iz ruke koji je odleteo pod točkove automobila. Kao što možete zamisliti, N.N. je bio izbezumljen! Pobesneo je iste sekunde i napao prolaznika, pritom ga teško ranivši od siline besa, bez obzira što je taj nesrećnik obećavao da će mu nadoknaditi štetu. N.N. je bio usled „veoma važnog“ posla na Instagramu – trebalo je da sejvuje svoj fotošopirani selfi i objavi ga na društvenoj mreži. Šteta je bila nemerljiva za N.N-a. Kako je nepažljivi prolaznik zadobio teške frakture lobanje hitno mu je trebala pomoć. Ali policija i ambulantna kola nikako nisu dolazile. Dok je ležao na betonu, ljudi su prolazili zaobilazeći ili spotičući se o nesrećnika, zagledani u svoje telefone.

N.N. nije primećivao obilnu lokvu krvi koja se iz časa u čas sve više širila pločnikom. Sav njegov očaj bio je usmeren na krhotine ajfona nasred kolovoza, kojima nikako nije uspevao da priđe od reke saobraćaja. N.N. je plakao, skrhan od bola, baš kao i njegova spravica za fotkanje. Koliko je samo divnih selfija nestalo zauvek! Trenutak tragedije. Minut ćutanja.

Dok je tako u očajanju sedeo na ivičnjaku i plakao, N.N.-u se iznenada javilo spasonosno rešenje – čovek koji mu je uništio život, sigurno ima telefon! Ne primećujući krv u koju se umazao, N.N poče hitro da pretura po džepovima svoje žrtve i najzad, u zadnjem džepu farmerica našao je ono što je tražio – ili ne baš sasvim. Nesrećnik nije imao najnoviji model ajfona, već model od pre dva meseca. Bilo je to još jedno razočaranje, ali N.N. je morao da prihvati, makar privremeno, da bolju spravicu trenutno nema i da će ovaj krš poslužiti svrsi dok ne nabavi novu. Opalio je seriju selfija, ali ni jedan mu se nije dopao. Braonkaste mrlje po licu N.N. nije objašnjavao krvlju na sebi, već mrljama na kameri. Iznerviran uzaludnim čišćenjem kamere, bacio je ajfon na kolovoz i pobedonosno gledao kako se bedna sprava pretvara u prah pod točkovima velegrada.

U tom času, odnekud, pojavila se policija, a za njima i ambulanta. Služba Hitne pomoći ustanovila je da je čovek mrtav, a N.N je priveden zbog nasilničkog ponašanja.

Bili su to najstrašniji trenuci za N.N, katastrofa ravna apokalipsi. Njegov telefon je smrskan u komade! Uzalud je molio čuvare, inspektore i ostale zaposlene da mu ustupe telefon ili omoguće pristup kompjuteru. Strašni nemiri su kolali N.N.-om! Izgubiće čitav paket lajkova i komentara ispod selfija ako ga ne objavi u najkraćem roku. Niko mu neće verovati da je u glupom zatvoru jer je pretukao čoveka koji mu je upropastio život polomivši mu telefon. Niko mu neće verovati da mu je telefon slomljen! Trebalo je što pre smisliti rešenje! Oh kako je to strašno, njegovi fanovi biće tužni i zabrinuti što nije objavio svoj selfi!

Kako su sati odmicali, N.N. je sve više padao u očaj. Osećaj je bio toliko strašan, da ga je fizički bolelo odsustvo sa društvenih mreža. Šetao bi u krug po svojoj ćeliji i svaki put kada je želeo nešto da promeni, ispostavilo bi se da je prvo što bi uradio da može, ulogovanje na društvene mreže. Realnost bez virtuelne realnosti bila je nepodnošljiva, ubitačna i nemoguća. Pakao najgore vrste. N.N. nije znao šta će sa rukama, sa vremenom i prostorom u kojem se nalazi, sa svojim nagonskim potrebama za škljocanjem selfija. Nije imao ideju kako da ispuni svoje vreme u ovoj realnosti koje je tako sporo proticalo. Osećao se kao prognanik, kao svemirski putnik onemogućen da komunicira sa Zemljanima, u nekoj novoj dimenziji gde ne važe ista pravila postojanja kao u njegovom, virtuelnom, svetu. Ni sa kim nije mogao da komunicira, kao da je okružen Vanzemaljcima. Usamljenost i izolovanost konačno su se pojavile ispod svih laži i samozavaravanja – ničim više nije mogao da ih suzbije i porekne – nalazio se usled svog najvećeg košmara, biti izolovan, odbačen i zaboravljen!

N.N. je vikao, dozivao čuvare, molio ih da mu dozvole upad na Instagram, Tviter i Fejsbuk, „samo na sekund“, ali uzaludno. Čuvar pred njegovom ćelijom samo bi tupo podigao pogled sa svog telefona, popravio slušalice u uhu, i potom nastavio da lista Početnu.

Nakon provedenog dana u ćeliji bez pristupa internetu, N.N. je bio gotovo na pragu ludila. Spasonosnu vest doneo je inspektor kada je došao i zatražio od njega da da spisak najbližih koje želi da kontaktira. N.N. je naveo spisak svojih prijatelja i pratilaca sa društvenih mreža. Prvi put od velike katastrofe, za N.N.-a je postojala nada. Njegovi verni fanovi će se utešiti, poverovaće da je zaista u zatvoru, da mu je ajfon slomljen i doneće mu novi.

  • Ama, reci ti nama čoveče, imaš li ti nekoga od familije? Daj nam imena konkretnih ljudi. Kako ti se zovu roditelji? Imaš li braće, sestara? Koga imaš od rodbine?-
  • Ovaj… Roditelje imam, valjda. Ne mogu da se setim tačno njihovih imena… Svako ima roditelje.. Imao sam brata. Ali ne znam šta je sa njim, ni gde je, ni šta radi. Nismo prijatelji na fejsu. Nemam pojma ni da li je živ. –
  • Kako ti se zove brat? –
  • Mislim da mu ime počinje nešto na B.. ali nisam siguran Borislav, Branislav… Stvarno ne znam. Mogu li, molim Vas, da uđem na Fejs, Tviter i Instagram da javim prijateljima da sam u zatvoru i da se čekiram, da ne brinu?
  • Ne može! –
  • Molim Vas! Molim Vas!!! Pa zar nemam prava da kontaktiram najbliže? –
  • Imaš, ali ti ne znaš ni ko su, ni gde su, ni da li su živi. –
  • Ali imam i moje fanove. Oni sigurno brinu. –

Nakon nepodnošljivo upornog kukanja i moljakanja, inspektor dade dozvolu da N.N. proveri svoje naloge na pet minuta. N.N. beše razočaran kad vide da na sve tri mreže zajedno ima tek dva obaveštenja i to ni po čemu vezana za njega. Inboksi su bili prazni, na zidu mu ništa nije bilo okačeno, niko ništa nije podelio sa njegovih profila, niko lajkovao… Bio je razočaran, ali je utešio sebe mislima da njegovi neprijatelji i konkurenti siluju početne svojim objavama i da od njihovog nametanja niko ne može da primeti da N.N.-a nema. Objavio je selfi u zatvorskoj košulji, istakao kako je to sada in, nova moda i kako njemu nema ravnog i čekirao se u zatvoru. Inspektor je posle sat i po morao N. N.-u da iščupa telefon iz ruku i da ga podivljalog i histeričnog uz pomoć trojice kolega vrati nazad u ćeliju.

Sutradan je dobio mogućnost da proveri svoje naloge, ali su to uradili zaposleni umesto njega. Dobio je izveštaj o par lajkova, par uvredljivih komentara svojih konkurenata, ali se niko nije javio u inboks da saoseća sa njim. Dani su prolazili, a niko od fanova nije ga kontaktirao. Posle tri dana nije bilo ni jednog obaveštenja, ni jedne poruke. N.N. je bio zaboravljen.

N.N. je pokušao da nadomesti prazninu pokušajima da se zbiliži sa čuvarima i drugim zatvorenicima. Ali, čuvare su zanimali samo njihovi telefoni i tableti, a zatvorenici su bili na granici ludila, iz istog razloga kao i N.N. – bili su im oduzeti telefoni.

Nakon mesec dana, N.N je bio u dubokoj depresiji. Poslat je u sanatorijum. Zbog svojih suicidnih ideja držan je u samici. Kada je, šest meseci kasnije, trebalo da ode na suđenje zbog pljačke i ubistva, privremeno mu je dato da prespava u zatvoru. Noć pre suđenja uspeo je da se ubije – razbio je glavu o zid.

Tokom tih šest meseci, N.N.-u su u posetu dolazili roditelji, brat V.N, sestra S.N. on ih nije prepoznavao. Brat mu je jednom dao svoj telefon da proveri naloge. N.N. je tih pola sata bio obuzet telefonom, rekao je rođenom bratu svoje ime i zatražio od njega da ga doda na svim mrežama. Kada mu je brat odgovorio da nema naloge, N.N. ga je zbunjeno pogledao i upitao: – Šta će ti onda telefon? –

Jovana Đorđević
Jovana Đorđević
Rođena u Jagodini 1993. godine. Apsolvent na Fakultetu pedagoških nauka u Jagodini. Pisanjem se bavi od svoje 13. godine. Osvojila je prvo mesto u besedništvu na Učiteljijadi 2015. Njenu poeziju možete naći na fb stranici Sabrana dela-Jovana Đorđević (sabrana su jer su sva na jednom mestu), a od sada ćete biti u prilici da je čitate na Pokazivaču.