fbpx
spot_img

Bez kokica! (Povratnik – Recenzija)

Povratnik – ,,The Revenant,,/ USA/ Drama – Triler/ 156 min.

Režija: Alehandro Gonzales Injaritu

Scenario: Mark L. Smit, Alehandro Gonzales Injaritu

Gluma: Leonardo Dikaprio, Tom Hardi, Domel Glison, Vil Polter

 

Povratnik je priča o preživljavanju, osveti, usponu kapitalizma i uništenju prirode. Jednom rečju- ozbiljna priča sa ozbiljnim temama, koja uz malo efektivnih reči i dosta slika govori puno. Prateći Hjua Glasa možemo i da osetimo težinu tog sveta. Pak, ako vam smetaju krv, psovka, gomila ludih rasista ili zastrašujućih indijanaca onda se bolje okrenite zabavnom Marsovcu (Met Dejmonu) koji preživljava u svemiru leteći poput Ajronmena (,,Iron man”).

Priča se odvija u hladnim krajevima Severne Amerike za vreme kolonizacije. Centralna figura je Hju Glas (Leonardo Dikaprio) koji nakon propasti ekspedicije (zadužene za čerupanje krzna), biva rastrgan od strane medveda, a nešto kasnije napušten i od saputnika.

Zanimljivo je da iza ovog filma stoji i dosta povratnika za dodelu Oskara. Film je režirao Alehandro Gonzales Injaritu (režiser/producent/scenarista) koji je prošle godine uzeo zlatnu statuu za Čoveka pticu. Njega je pratio i veliki broj kolega iz ekipe ,,Birdman”. U ovoj novoj ekipi nisu baš svi uspeli da izdrže naporan tempo, pa je snimanje napustila nekolicina tvrdeći da je Alehandro lud. Film je koštao 135 miliona dolara, čime je dosta premašio planirani budžet.

 

Pre svega bih Izdvojio direktora fotografije Emanuela Lubica, koji je ludilo Alehandra maestralno sproveo snimajući samo uz prirodnu svetlost na izuzetno niskim temperaturama. Fotografija u ovom filmu čini najbitniji korak ka pravoj iluziji.  Uz pomoć slabijeg grejanja (jednog bioskopa) nisam imao puno problema da se izgubim i sa Leom u tandemu cvokoćem. Još jedan veliki korak ka potpunoj iluziji predstavlja scena napada medveda na Hjua, zbog koje je tim zadužen za specijalne efekte zaslužio svu pažnju. Čini mi se da ću ipak najviše pamtiti sjajno koreografisane borbe i njihov prikaz haosa u kom se ljudi nađu kada se bore za život.

Leonardo i ovaj put ispunjava očekivanja uz puno fizičkih transformacija, govori jezikom starosedeoca dok mu je pokret glavno sredstvo komunikacije sa publikom. Tezu da su likovi  i konflikt najbitniji deo scenaria potvrđuje lik Džona Ficdžeralda. Ficdžerald je širok čovek, okoreli rasista, opasnog izgleda sa malo znanja i puno skrivenih strahova. On donosi i ključne konflikte, a igra ga kameleon Tom Hardi, jedan od najboljih glumaca današnjice . Sa druge strane Domel Glison, nakon dužeg vremena, glumi neku dobru osobu i to radi sasvim pristojno. Ipak, najveće iznenađenje predstavlja Vil Polter koji igra naivnog mladića okruženog potpunim ludilom. On je ovog puta barabar sa teškašima kao što su Leo i Tom. Muzika u filmu na dobar način doprinosi tenziji, a planove u totalu čini još moćnijim. Kompozicije su pisali Alva Noto i Rijuči Sakamoto.

 

Postoje i neke slabosti, inače sve češće prisutne u filmovima. Jedna od njih je trajanje. Neki momenti su bili suvišni i narušavali su veoma lepo uspostavljen tempo (do čuvenog napada mečke) što je problem koji se sporadično pojavljivao sve do poslednjeg akta.

Na kraju krajeva, Povratnik je ambiciozan film i u većini svojih pokušaja uspeva. Nakon drugog gledanja film postaje samo još bolji. Ne bih preporučio kokice i druge grickalice, jer će vam ovog puta trebati koncentracija, dok vam veliki broj eksplicitnih scena neće lako aktivirati apetit (poput pojedinih emisija sa kanala ,,24 Kitchen”) .

Autor:
David Manojlović

Tekst preuzet sa:
www.beogradskanedelja.rs

Beogradska nedelja
Beogradska nedelja
Portal posvećen kulturi, aktuelnim temama, obrazovanju i afirmisanju mladih autora.