fbpx
spot_img

Biti INTROVERTAN je moć ili velika životna poteškoća?

U kulturi gde se društvenost i otvorenost jako cene, ispada da je veoma teško, čak i sramotno biti introvertan. Naš svet ceni ekstroverte, ali malo nas shvata da je upravo tišina ta koja podstiče na razmišljanje.

introvertan
Foto: Labud N. Lončar

Introvertni ljudi su dali veliki doprinos našem društvu. Imaju izvanredne talente i sposobnosti i trebalo bi da budu ohrabrivani i slavljeni. Bazirano na istraživanju u psihologiji i neurobiologiji, dokazano je da su introverte sposobne za veliku ljubav i velika dostignuća, baš zbog njihovog specifičnog karaktera.

Šta je introvertnost?

Trećina do polovine populacije je introvertno, što znači jedna od dve ili tri osobe koju poznajemo. Introvertnost nije stidljivost, jer je stid povezan sa strahom od društvene osude. Introvertnost se odnosi na to kako odgovaramo na nadražaje, uključujući i društvene stimuluse.

Ekstrovertne osobe traže mnogo nadražaja, dok se introvertne osećaju najbolje i najproduktivnije kada se nalaze u tihom okruženju. Ne moraju biti u tišini sve vreme nego veoma često. Ključna stvar u izvlačenju maksimuma iz naših talenata je da se nađemo u okruženju koje nam prija.

Psiholog Karl Jung je rekao da ne postoji isključivo introvertna ili isključivo ekstrovertna osoba. Neki ljudi se nalaze tačno na sredini, a to su ambivertne osobe, koje su dobile najbolje iz oba sveta. Mnogi smatraju sebe ili jednim ili drugim tipom, ali zapravo su negde na skali između.

Šta nam naše društvo poručuje?

Nažalost, naše društvo nam prenosi poruku da tih i introvertan način postojanja nije ispravan pristup životu i da bi trebalo da se potrudimo da budemo ekstrovertni. Introverte duboko u sebi osećaju da je to pogrešno.

Mnoge introvertne osobe refleksno donose odluke koje nisu u skladu sa njihovom ličnošću, a da ih nisu ni svesni. To je gubitak kako za njih tako i za njihove saradnike, našu zajednicu i za svet. U kreativnosti i upravljanju je neophodno da introvertne osobe čine ono u čemu su najbolje.

Takođe, imamo ugrađen sistem verovanja, koji podrazumeva da kreativnost i stvaranje dolazi sa nekog društvenog mesta.

Danas deca rade na grupnim zadacima, a čak i u slučaju matematike i kreativnog pisanja, koje zavise od individualnih razmišljanja, očekujemo od njih da funkcionišu kao grupa. Decu koja više vole da su sama sa sobom ili da rade sama, doživljavamo kao izuzetke ili, još gore, kao problematične. Većina nastavnika veruje da su idealni učenici ekstrovertne osobe, iako je istraživanje pokazalo da introvertni imaju bolje ocene i više znanja.

Takođe, većina ljudi radi u kancelarijama bez zidova, u otvorenom prostoru, gde su izloženi konstantnoj buci i pogledima saradnika. Introvertne osobe uglavnom ne dobijaju bitne pozicije, iako su veoma pažljive, i manja je verovatnoća da će se upustiti u velike rizike.

Jedno istraživanje pokazuje da introvertne vođe često dolaze do boljih rezultata u odnosu na ekstrovertne, jer će najverovatnije da dozvole zaposlenima da slede svoje ideje. Ekstrovertne osobe često budu ushićene stvarima, pa sve vode po svom nahođenju. Na taj način ideje drugih ne mogu lako da isplivaju na površinu.

Potrebna nam je bolja kulturološka ravnoteža. Ovo je posebno važno u domenu kreativnosti i stvaralaštva, s obzirom da psiholozi govore da mnoge kreativne osobe imaju izraženu introvertnu crtu u sebi, a veoma uspešno razmenjuju i razvijaju svoje ideje.

Vođe koje su dovele do velikih promena su bile introvertne osobe. Neke od njih su: Eleonora Ruzvelt, Roza Parks, Gandi. Oni su za sebe rekli da su tihe, nenametljive ili čak stidljive osobe. Ispostavilo se da je to imalo posebne moći na ljude, jer oni nisu uživali u tome da komanduju drugima niti da budu u centru pažnje. Njih je vodila misao da treba da urade ono što misle da je ispravno.

Osamljivanje – siguran put ka kreativnim idejama

Često je sastavni deo kreativnosti osamljivanje. Darvin je imao običaj da odlazi u duge šetnje u šumi. Teodor Gajzel, poznatiji kao Dr. Seuss, prepuštao se mašti i kreirao svoja izvanredna dela u usamljenoj kancelariji u potkrovlju svoje kuće. Izbegavao je da upoznaje decu koja su bila njegova publika, jer se plašio da bi ih razočarao zbog svog rezervisanog stava.

Stiv Voznijak je izumeo Apple računar dok je bio sam u svojoj kancelariji u Hewlet Packard-u gde je tada radio. On sam kaže da nikada ne bi postao takav stručnjak da nije bio toliko povučen u sebe. Sve ovo ne znači da ne bi trebalo da sarađujemo. Stiv Voznijak i Stiv Džobs su se upoznali, razmenili ideje i vremenom osnovali kompaniju Apple.

Usamljenost je značajna i nekim ljudima je veoma potrebna.

Prilikom analiziranja najvećih svetskih religija, uvidećemo da Mojsije, Isus, Buda i Muhamed odlaze u prirodu i osamljuju se. Tamo doživljavaju duboka prosvetljenja i spoznaje, koje kasnije prenose svojoj zajednici.

Instiktivno oponašamo mišljenja drugih – osamimo se!

Kao deo grupe, mi ćemo instiktivno da reflektujemo i oponašamo mišljenja drugih. Čak i kada su u pitanju stvari koje su lične i suštinske, imitiraćemo verovanja ljudi oko nas, ne shvatajući da to zaista činimo. Nesvesno ćemo slediti mišljenja najdominantnije i najharizmatičnije osobe, iako je dokazano da ne postoji veza između dobrih govornika i dobrih ideja.

Bilo bi mnogo bolje za sve da se osame, dođu do svojih ideja kada su oslobođeni pritiska grupe, a onda da se okupe i porazgovaraju o njima.

Zašto introvertnim osobama namećemo osećaj krivice zato što ponekad žele da se odvoje od drugih? Zapadno društvo, a naročito SAD, je uvek veličalo ljude od akcije, sve na uštrb mislilaca.

U ranoj istoriji Amerike cenila se kultura karaktera, jer je tada vrednovana duhovnost ljudi i njihove moralne osobine. Knjige samopomoći iz tog perioda su imale naslove tipa Karakter, najveća stvar na svetu. Slavili su uzore kao što je Abraham Linkoln, koji je bio umeren i nepretenciozan.

Početkom 20. veka ušli smo u novo razdoblje kulture, tzv. kulturu ličnosti. Razvojem industrije, ljudi napuštaju manja mesta i odlaze u gradove. Dokazuju se gomili stranaca, tako da su osobine kao što su privlačnost i harizmatičnost iznenada postale veoma značajne.

Posledično, knjige samopomoći su promenile svoje nazive u Kako osvojiti prijatelje i uticati na ljude. Uzori su uspešni trgovci. U tom svetu se nalazimo i danas.

Poklonici religije odlaze na usamljene vrhove planina i podučavaju nas ljubavi i poverenju. Problemi sa kojima se trenutno suočavamo u nauci i tehnonologiji su velikih razmera, pa je potrebno mnogo ljudi koji bi udruženim snagama radili na njihovom rešavanju. Potrebno je da damo više slobode introvertnim osobama, pa će verovatnoća da dođu do jedinstvenih rešenja za ove probleme biti veća.

3 važne lekcije za zaključak

Stavovi prema introvertnosti, nenametljivim osobama i samoći su na samom pragu dramatičnih promena. Ovo su tri važne lekcije koje su korisne introvertnim osobama, a isto tako i ekstrovertnima, kako bi bolje razumeli šta im je potrebno:

1. Ne budimo toliko preokupirani timskim radom

Naša radna sredina bi trebalo da promoviše kulturu neobaveznih razgovora, prijatne atmosfere i spontane razmene ideja. Ovo će prijati i introvertnim i ekstrovertnim osobama. Potrebno nam je više privatnosti, slobode i mnogo više nazavisnosti u radu.

Ista stvar je i u školama. Bitno je da učimo decu kako da rade zajedno, ali isto toliko je važno i da ih naučimo kako da rade sami. Ovo je veoma važno za ekstrovertnu decu. Moraju da rade sami, jer se velike misli na taj način rađaju.

2. Češći odlazak u prirodu

Buda je tako došao do svojih otkrića. Ne treba svi da izgradimo kolibe u šumi i nikada više ne progovorimo međusobno, ali treba da se isključimo i pozabavimo svojim mislima mnogo češće.

Priroda je idealno mesto. Boravak u prirodi uravnotežiće naše misli, a tada bitne ideje mogu spontano da isplivaju na površinu.

3. Razmislimo dobro o stvarima koje smo stavili u kofer – radimo ono što nas ispunjava!

Možda su koferi ekstrovertnih ljudi puni knjiga, čaša za šampanjac ili padobrana. Šta god da je u njima, poželjno je da se bave time kada god mogu, jer će tada najviše obasipati druge ljude svojom energijom i radošću.

Introvertne osobe verovatno imaju potrebu da pažljivo čuvaju sadržaj njihovih kofera. To je u redu, ali s vremena na vreme, trebalo bi da otvore svoj kofer kako bi to i drugi ljudi videli.

Sada, posle svih ovih istraživanja i činjenica o prednostima introvertnih ličnosti, svi oni koji su se osećali kao da su “drugačiji od drugih”, nemaju više razloga da im to smeta. Ukoliko prepoznajete sebe u ovome, prihvatite te osobine kao svoju najveću snagu i najveći dar.

Jovana Šišić 
Jovana Šišić 
U Beogradu gradim porodični i poslovni život. Kreiranje sadržaja za web je esencija mojih interesovanja. Kao profesor književnosti, pisanje je zanat koji razvijam. A kao PR menadžer, razvijanje brenda je moj najveći izazov. Život je čudo, biram da vidim u svemu i svakome - njegovu lepotu!