fbpx
spot_img

BOŽURSKA, Dijana Uherek Stevanović

U Božura se sapletoh,
jutrenjem se raspletoh,
nadanjem se
u visine vinuh,
da osetim to
što pokoljenjem,
njegovah i sanjah,
ali i budna odavnina
istinu saznah…

Eh, Božuri moji,
istinu Vašom krvlju,
razumom i srcem
u znanje ispletoh,
jer nikad ČOVEK
tuđin ne bi
na ognjištu svom
i na svojoj Zemlji svetoj…

Opasah se opet
znanjem,
namesto rovom,
sazvah vojsku
Kosovskog boja i
sakupih suze
Kosovke devojke
u krčage istine,
umesto vina…

i eto…
pokušah ponovo
da se izborim stihom,
nevešta ratovanjem,
ali bogata razumom
i znanjem,
jer osvajač je bio
i ostao robom
vlastitog neznanja,
gluv i nem za lelek
sa VISOKIH DEČANA.

 

1002946_551145468282761_499373495_n

Dijana Uherek Stevanović
Dijana Uherek Stevanović
U životu sam svašta pokušala da budem - čekajući da odrastem... Igrala sam se rečima, maljala uljem po platnu, svirala, zavijala, čuvala sreću drugih, gradila nadu sebi i učeći na greškama, konačno sam shvatila - da je život najveća umetnost kojom se čovečanstvo bavi, jer život mi je poklonjen, srce ogromno - ponekad nerazumno, stih i pokreti kistom su mi samouki, sve u meni je neobično, ali životim se, mada često ne znam - KO SAM...