fbpx
spot_img

Crvendaćeva pjesma

 

Dobro je da si zatvorio vrata. Loše je što si ih zalupio. Zvuk je razbio tišinu. Prejako lupio njome. Osakatio jutro u nastajanju. Rasuo čestice pjeska daleke sahare
po bespuću mene.

Hvatam udisaj sa nadom da ću preživjeti.
Ne brini , ponijela sam kofer , ostavljen za mene na stepenicama, pred vratima.

Krenula sam, valjda čuješ jecaj stakla dok puca pod koracima?
Sada sam podstanar.

Ne raspakovan. Bojim se otvoriti kofer, provjeriti što si natrpao,
saznati jesi li ipak nešto zadržao da te ponekad sjeti na mene.
Izjednačena u svim dimenzijama sa ništavilom, bez pitanja sam.
Ne čujem, ne vidim, šutim .
“ Biti ili ne biti ?“- pitanje Hamletovsko, stoljećima staro !
Pitaš li se što sam odabrala ?

1924832_2006269389512622_5676095911331068962_n

Nada Vučičić
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.