fbpx
spot_img

Da li je slavljenje rođendana paganstvo ili moderna tekovina: Zašto duvamo svećice i kako da znamo da će nam se želja ispuniti?

Stari Grci su slične svečanosti organizovali da bi odavali počast Boginji Artemidi, zaštitnici Meseca i lova. Pravili bi okruglu tortu nalik na pun mesec i palili svećice da dočaraju njegov tj. Artemidin sjaj.

Za Rimljane je gotovo izvesno da su slavili rođendane i tom prilikom pravili torte, pa čak i za “običan” narod, a ne samo za odabrane.

Torta sa svećicama, Wikipedia James Petts. Rođendan. Svećice.
Rođendanska torta sa svećicama

Tokom srednjeg veka rođendani su, uglavnom, zanemarivani zbog bežanja od paganstva i straha od jeresi. Interes će se javiti, u blažoj verziji, u 12. veku, doduše na drugačiji način. Naime, u želji da sačuvaju svoju decu, roditelji im sve češće daju imena svetitelja. Proslave koje su za tim usledile su bile vezane za dan kada se svetitelj proslavljao, a ne za sam datum rođenja potomka.

Proslava rođendana na način najbliži današnjem vezuje se za 15. vek u Nemačkoj. Ove svečanosti su bile poznate kao Kinderfest (dečja svetkovina) i u početku su organizovane isključivo za prvi detetov rođendan. Tom prilikom, okupljali su se najbliži da proslave uz jednostavne, jednoslojne torte i bez duvanja svećica. U to doba, Nemci su verovali da zli duhovi mogu da zaposednu dušu slavljenika. Da bi to sprečili, gosti bi se hvatali za ruke i oko deteta formirali krug, nalik na kolo. Igrali bi i pevali i tako zajednički štitili slavljenika, u sredini slavljeničkog kruga.

Vesela rođendanska torta. Rođendan. Svećice
Vesela rođendanska torta

U 18. veku u istoj zemlji, polako se razvija običaj duvanja svećica kao i proslavljenja ostalih rođendana, a ne samo prvog. Svećice su se odnosile na broj godina, ali čak nije bila retkost da se doda i koja više, da bi se na simboličan način obezbedilo slavljenje i budućih rođendana. Donošenje poklona je i dalje bila retkost, a ukoliko bi se i dogodilo da ga neko donese, to se tumačilo kao dobar znak i produbljivalo verovanje da će godina koja dolazi slavljeniku biti uspešna.

Tradicija se vremenom širi na ostatak sveta, uz lokalna obeležja, pa tako stiže i u naše krajeve. Danas je u Srbiji gotovo nezamislivo da se ne obeleži dečji rođendan. Gde god upriličili slavlje, određeni rođendanski običaji nisu napušteni: torta ili kolači, pokloni i svećice. Slavljenik je obavezan da zamisli želju i da odjednom oduva sve svećice. Tako će, želja koju je zamislio stići direktno do Boga i on će samo tako čuti slavljenikovu želju, tj. molitvu. Isto tako, ukoliko želite pojačati mogućnost za ostvarenje, svoju rođendansku želju ne smete otkriti nikome.

Tekst: Katarina Hadži-Minić

Katarina Hadži-Minić
Katarina Hadži-Minićhttps://www.katarinahadzi-minic.com/
Rođena sam 1979. godine u Beogradu i diplomirani sam istoričar umetnosti. Od kada se sećam, čvrsto verujem da ću da upoznam svet i kada god mogu, tražim načine da to i ostvarim. Za nas, istoričare umetnosti, važi ustaljeno verovanje da su nas na fakultetu naučili šta je „lepo“. Ono što je izvesno, jeste da znamo gde treba otići i šta vredi posetiti. Jedno je kada najveće svetske znamenitosti proučavate iz knjiga, a potpuno suprotna stvar kada imate priliku da ih vidite uživo, sopstvenim očima. Zbog toga putujem, prenosim utiske, prepričavam…U poslednje vreme sve češće i pišem. Ne želim i ne dozvoljavam sebi da, sve viđeno, zaboravim. Nastaviću kada god budem mogla jer to je, zaista, jedino što u životu istinski želim.