fbpx
spot_img

Daleki žar

Milena Koraćević
Foto: Milena Koraćević

Kada sam te u snove sveo
Ja sam hteo da te sačuvam celu,
Od mene i mog beskrajnog lutanja,
Od gladi moje za tvojim
Usnama vrelim.
Od gubitnika iz svih
Svetskih ratova.
Bolje je da si u mom telu
Razapeta između bola i ćutanja
Nego da čekaš do u sate kasne
Da banem.
Bolje je za oboje
Da te prokleto želim
I vidim u belom kako hodaš
Između svatova
Sa nekim ko te voli.
Bolje da stanem
Dok ti nisam ugasio sjaj
Što pod trepavicama zre.
Voli me tajno
I nemoj da me odaš.
Ne dozvoli da priča
O nama umre,
Iako je svaki početak
Budući kraj.

Kada sam te u privid sveo,
Ja sam hteo od hulje da te skrijem.
Od mene i mojih krvavih ruku,
Od poljubaca što tvoju mladost
Piju ko kaplju vode.
Od bora koje rastu
od tuge i gorčine.
Bolje da ti se ponekad
Niz obraz slijem,
Da ti zasvetlim u
Blagom luku
Horizonta
Nalik na nestašnu
Lastu
Kad mine
I zauvek ode.

Bolje da me mrziš
I pljuješ kad misao
O meni s uzdahom proleti.
Bolje da svoje srce otruješ
Dok dete mlekom dojiš,
Bolje da jadikuješ za nečim
Što u ljubav brojiš,
Nego da ti umrem
Oronuo i star.
Tada ćeš me razumeti,
Tada ćeš me beskrajno voleti.
I sačuvati o nama
Onaj daleki žar.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.