fbpx
spot_img

Davno i daleko – Emir Bajrović

Zar da kažem da je sve to davno bilo

i da je to sada daleko od nas,

evo čedo sada sjedi mi u krilo

i ja slušam njegov umiljati glas.

Sve je blizu što je duši milo,

zar da kažem da je sve to davno bilo?!

 

Daleko su šljivici pokraj trošne kuće,

daleko su tamo u zelenoj gori

ali isto kao da su bili juče

oni naši dugi razgovori.

Znaju te daljine i mene da muče,

daleko su šljivici pokraj trošne kuće…

 

Davno i daleko ostade za nama

svo bunilo toga teškog vakta,

lubinu i srce prepunila tama,

mi smo žrtve đavoljega pakta.

Drago nam je što hrđala kama

davno i daleko ostade za nama…

 

Daleko i gluho bilo

a moglo je biti,

i kad ne bješe nam milo

morasmo se kriti.

Sa nama se još stotinu jada krilo

daleko i gluho bilo…

 

Zar je bilo davno a tako je svježe,

još osjećam u nozdrvi pah,

još me ona ista tuga steže

i krade mi dah,

ta blizina kame koja reže

zar je bilo davno a tako je svježe?!

 

Bol i ovi ožiljci, to je bilo davno

a smijeh i igra još je ovdje samnom,

za nekog je bolno a za nekog slavno,

različito bijasmo u vremenu tamnom.

Ovo čedo voli moje krilo ravno,

bol i ovi ožiljci, to je bilo davno…

(Iz antologije “Džejms Džojs na Mediteranu“)

 

Emir Bajrović
Emir Bajrović
Rođen 1988. u Novom Pazaru. Oženjen i otac jednog djeteta. Živi u Danskoj. Po struci Pedagoški asistent. Piše poeziju i kratke priče. Dobitnik nekoliko nagrada i pohvala. Član je Kreativne Radionice Balkan i član udruženja književnka Umjetnički Horizont. Objavljivao u mnogim zbornicima i časopisima.