fbpx
spot_img

Deca na raskrsnici: Gde mačke nema, miševi kolo vode!

U poslednje vreme prilično aktivne „mačke“ (komunalna policija, noćne patrole, saobraćajci) kreću se isključivo glavnim arterijama grada Šapca, vozače zaustavljaju uvek na istim mestima (Vatrogasni dom, centar, Zorkin soliter) koje su domaći vozači uveliko naučili napamet. Svaka čast na ažurnosti, ali…
Zar nikom od nadležnih nije palo na pamet da svi koji iz ma kojih razloga žele da zaobiđu „plave kapice“, treba jednostavno da se klone tih prepoznatljivih mesta? A na nama je da se zapitamo: zašto policije nema po Starom gradu i njegovim parkovima, oko tvrđave, u Velikom parku, i oko višegodišnjih nezavršenih zgrada i kuća savršeno „podobnim“ za razne „špekulacije“? Tamo gde je za očekivati da se pojave, jednostavno ih nema, a kada bi samo malo bolje pročešljali slična mesta, sigurno bi zatekli mnoge zanimljive i „dozvoljene“ igre i „igračke“. Jer, sa one strane zakona jasno je da se niko neće pojaviti tamo gde se zna da sigurno patroliraju i, logično, skrivaće se upravo tamo gde ih još niko nije video ni blizu. Prosta matematika…
Organi reda zaduženi za regulisanje saobraćaja i brzine kretanja godinama nisu viđeni na deonicama zaobilaznog puta kuda noću promaju prave vozači koje, usled brzine, uglavnom samo čuješ, a minut kasnije osetiš i vetar za njim. Na Badnje veče pre neku godinu život je izgubila dvadesetogodišnja devojka koja je vozila bicikl, udarena od strane vozača auta na skretanju sa zaobilaznog ka autobuskoj stanici. A devojka je krenula u crkvu…
Nepunih sedam dana kasnije, sudar „audija“ sa zaštitnom ogradom na mostu preko Dumače. Izgleda da je jedino ograda vozila ispod ograničenja…
Nepažljivom oku će možda promaći i podatak da je Jevremova (produžetak Masarikove od Lazine škole do mosta za Jevremovac) „ukrašena“ po strani raznim spomenicima mladih ljudi, ali i dece čiji je život tragično prekinut svojom ili nepažnjom drugih učesnika saobraćaja. Tužna slika, ali i opomena… Da ne govorimo o tome kako se revnost policije mora pojačati vikendima, praznicima i sličnim proslavama kada se naši mladi naraštaji redovno „obloču“ do besvesti i takvi sednu za volan da „nagare do daske.“
Naravno, nije sve u moći saobraćajne i druge milicije, ovo je apel i opomena pre svega deci, omladini i svima onima koji iz ma kog razloga izbegavaju kontrole po gradu i ulicama da bi svoje adolescentske „regularne“ fore i fazone progurali jer je tako danas moderno i vreme zahteva. Treba svakom da bude jasno da život nije zalog na kocki adrenalina i puberteta, nestašluka ni „modernice“, jer, nije zabeleženo da je iko dobio drugi na poklon! I kao što lepo piše na jednom šalteru MUP-a: „MNOGI BI DRUGI PUT VOZILI SPORIJE. NAŽALOST, TU PRILIKU VIŠE NIKAD NEĆE IMATI…“

Boško Živanović
Boško Živanović
Rođen je 1988. u Šapcu, gde je završio osnovnu školu i srednju, Šabačku gimnaziju. Masterirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, sa zvanjem profesora srpskog jezika i književnosti. Do sada je objavio nekoliko knjiga poezije i proze (za decu i odrasle, a dopisnik je i lokalnih šabačkih novina: „Podrinskih“ i „Glasa Podrinja“ . Lektor je, pesnik i jedan od urednika prestižnog časopisa za decu „VITEZ“ iz Beograda. Pored pisanja, bavi se i komponovanjem autorskih pesama. Živi i radi u Šapcu.