fbpx
spot_img

Igor Pavlović: Sistem ,,Zlatnog kaveza“

Kada se čovek rodi on misli da ima svu slobodu ovog sveta. Još od ranog detinjstva izvršava naredbe i za to biva adekvatno nagrađen – kao pas: baciš mu štap, on donese, ti ga nagradiš keksićem. Tu se jasno može uočiti na kojim se stubovima zasniva sistem: Dakle, gazda vas po istoj osnovi kao i sve pre, ali i posle vas uči da ako budete poslušni – bićete siti. Ima li šta uređenije i lepše na ovom svetu od livade na kojoj se zabavljate i na osnovu toga uživate u životu. Čekajte malo! Da li se vi zabavljate ili nesvesno zabavljate gazdu? Postoji li obostrano zadovoljstvo u sistemu i šta je to što ga zapravo čini fatalnim?

photo: Lonely Planet
photo: Lonely Planet

U jednom trenutku kada dosegnete određen broj godina, gazda vas zatvara u kavez i u njemu ostavlja da živite u iluzijama do kraja života. Da se prisećate kako ste nekada trčali zelenim pašnjacima i kao veoma uspešni došli do nivoa na kojem igra počinje malo drugačije da funkcioniše.

Naime, dobri gazda će vam ubacivati keksiće u kavez ako uspete na neki način da improvizujete dobru zabavu za njega. Struktura sistema se i dalje nije promenila, ispunjavate zadatke – dobijate nagradu. Ovde dolazimo do suštine i najvećeg problema shvatanja današnjeg čoveka.

photo: 123RF.com
photo: 123RF.com

Čovek nikada nije ni pokušao izaći izvan okvira zadatih granica, uživao je u trenutnom zadovoljstvu i mislio kako ceo svet radi u njegovu korist. Danas je ,,osuđen” na kavez. Ljudsko biće nije svesno da se nalazi u sistemu i da je sve vreme izmanipulisano njime. On sebe čak smatra uspešnim misleći da je došao do višeg nivoa i sa zadovoljstvom nastavlja do kraja života raditi za sistem halucinirajući sopstvenu slobodu.

Šta bi životinja uradila? Rekao bih da bi pokušala na svaki način da izađe iz kaveza i krene putem slobode na koju joj je život dao pravo.

photo: Fulcrum Gallery
photo: Fulcrum Gallery

No, nije ni čoveku puno vremena trebalo da dođe do neverovatnog rešenja! Novi izazovi su postavljeni u sistemu i to ne od strane gazde, već čoveka lično (gazda je samo sklopio saradnju sa ponuđenim) da što više koristi on bude imao od čoveka, to će čovek dobijati više zlatnih žica kako bi svoj kavez u potpunosti mogao pozlatiti i uživati u njegovoj dragocenosti. Rekao bih da je takav sistem i više nego urodio plodom, ovo je možda I za same gazde bilo jedno veliko prijatno iznenađenje.

Među ljudima tako nasta zlo I sujeta – počeše se nadmetati u tome ko će brže i lepše pozlatiti kavez i tako vladaru prirediše neverovatan vid zadovoljstva.

Da tragedija bude veća, ljudi su svoju decu počeli učiti kako treba da postanu nalik njima dajući ih gazdama na obuku, što ovima nije bilo teško da prihvate.

Danas, neka deca igrom slučaja žive u zlatnim kavezima koje su stekli njihovi roditelji (dok gazdama ne dosadi nivo njihove nesposobnosti da doprinesu razvoju sistema), ostali teže ka tome da svoje oronule metalne kaveze pozlate i budu nalik svojim komšijama I uzorima.

Tako vam, dragi moj narode funkcioniše sistem ,,Zlatnog kaveza”.

photo: daniel shepard
photo: daniel shepard
Igor Pavlović
Igor Pavlović
Rođen u Šapcu 2000. godine. Učenik Šabačke gimnazije. Od sedmog razreda pišem aforizme pa sam samim tim nakon objavljivanja prve zbirke aforizama 2016. godine proglašen za najmlađeg aforističara u Srbiji. Pored pisanja aforizama, pišem i pesme a takođe volim i da crtam kada se nađe slobodnog vremena. Moj životni moto glasi: "Prava svrha života jeste posvetiti ga nečemu što će nas nadživeti."