fbpx
spot_img

Izbaci nemire prošlosti iz sebe

Foto: commons.wikimedia.org
Foto: commons.wikimedia.org

Bujica suza sliva se niz lice…

Kišne kapi podsećaju na more laži

izgovorenih reči, prodrlih u dušu da boli…

Pokušavaš da spavaš i odsanjaš

izvesno vreme što leži uz tebe,

uz samo uzglavlje, ne ostavlja te

na miru, budi te, podseća na gubitak

ili opominje na nagle promene…

Ne možeš ga izmeniti,

ali možeš zaustaviti

prekomerne laži u nedogled,

koje ne vode ničemu…

Ne čačkaj prošlost,

smrdi kao pokvarena

riba, izaziva gađenje.

Beži! Iako ubadaš ono malo

preostalog slatkog iz tanjira sećanja,

odlazi! Odbaci budalaštine.

Gotovo je sanjarenje

prokleto opojne prošlosti što te dotiče,

zaboravi je kao da nije postojala.

Blesak nade kaže prati nov život što se

rađa, crtice senke davnih ostataka idu u

istoriju, neka ostanu na rukama

što te prate, ako im dođe nada,

podsetnik kajanja, da im mesto baš uz

vas, ali ih prokletstvo nemira neugaslih

ostavi na margini poludosanjanih snova,

u zagrljaju slučajnih prolaznica…

I nema mesta lažima i prevarama,

samo posebni ostaju tamo

gde živi ljubav.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Marina Milosavljević
Marina Milosavljević
Talentovana. Od malena pokazuje ljubav prema pisanju i lepoj reči. Osvajala brojne nagrade kako za poeziju, tako i za prozu. Po struci je građevinski inženjer. Udata i majka dvoje dece.