fbpx
spot_img

Još jedna galerija vesterna

 

Foto: slumberland.it/conte

 

Prošlog puta opisasmo nešto od moralnog kodeksa Indijanaca (brojna su to plemena, ali recimo da bi važilo za većinu…), pa da dodamo da je jedna od prednosti kolektivne svesti  mogućnost da jedan fer dvoboj  preokrene situaciju u korist jedne ili druge strane, ako računamo da se niko ne meša… A rekao bih da upravo Indijanci, starosedeoci, doprinose proširenju atmosfere i ambijenta koji opisujemo – mislim, nećemo se valjda strogo držati one definicije po kojoj se prava  vestern priča uglavnom odvija zapadno od Misisipija! (i to uglavnom u toplijim krajevima, sa pustinja i prerijama, rekli bi neki…) Indijanci koji se pojavljuju u severoistočnim krajevima današnjih SAD, pa i Kanade, npr. u stripovima o Zagoru i Komandantu Marku, svakako nose neki  šmek avantura Divljeg Zapada i osvajanja novih prostranstava…

A belci, oni koji su krenuli, miroljubivo ili ne, po područjima u kojima se način života milenijumima nije bitno menjao, i koji su posle uspostavili vlast i ostale propratne strukture i infrastrukturu…? I oni su u raznim verzijama isplivali kao junaci priča sa Zapada, kao tragači za zlatom – „četrdesetdevetaši“ (Forty-niners), traperi, pioniri, izviđači, kauboji kao vredni govedari ali odmetnici, desperadosi, pistolerosi… a tek rendžeri i plave bluze! Borba za opstanak, metež i jurnjava uz po nešto romantike…

O tome se možda ne razmišlja dovoljno, ali smatra se da je zlatni period kauboja u smislu visprenih ovedara trajao svega 20-ak godina posle Građanskog rata, kada seu  ponovo ujedinjenoj zemlji javljaju velikapokretanja u privredi, trgovini i saobraćaju… (a pitanje je i koliko je na određenim teritorijama bilo dozvoljeno javno nošenje i korišćenje ličnog naoružanja) Takođe imajmo u vidu, kažu upućeni, da je među tim kaubojima bio nemali broj obojenih momaka: Indijanci, melezi i tamnoputi oslobođenici!

Kao prvi prizor ovde nam se nudi jedan detaljno razrađen crtež od velikog Eleuterija Serpijerija, koji je osim kraćih vestern priča poznat i po markantnom erotičnom  ostvarenju Druuna, u postapokaliptičnom miljeu! U žutoj bluzi, pred nama je i velika zvezda Bonelijevih izdanja, Teks Viler, a tu su i komični izdanci koji na neki svoj način dodaju boje ovoj tematici – Talični Tom i, sa pravom vrteškom bizarnosti,  Koko Bil!

– (Uvek se može nastaviti) –

 

 

 

Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.