fbpx
spot_img

Još malo mesta za Darkvuđane, molim!

 

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

            Оčigledno je teško otrgnuti se ovde od utisaka i efekata koje je proizveo nedavni Međunarodni salon stripa u SKC, o kome smo nedavno pisali, sa naglaskom na Zagoru, i okolo njega (računajući čak i doprinos našeg Baneta Kerca!). Prošli put smo se prigodno osvrnuli na lik i delo Zdravka Zupana koji nas je iznenada napustio, a njegova krunisana karijera takođe se mogla naslutiti i sagledati na osnovu nekoliko izložaka na dotičnom strip salonu.  A sad ćemo, kao što je i bilo predviđeno pre ove tužne novosti, posvetiti još malo pažnje junacima iz Darkvuda.

         Kada je pre nekih par meseci ovde osvanuo prilog o Zagoru („… istrajna sekira pravde“), još nisam slutio da će tako brzo naići prigodna zgoda da (po nagoveštaju) ponovo posvetimo pažnju ovom junaku! Naravno, i njegovom vernom pratiocu Čiku, koji je ponekad sušta suprotnost…

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

 Prizori koje ovde nudimo uglavnom su sa plakata koji su bili izloženi u

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

Galeriji SKC, u okviru salona stripa. Ne bismo ih mnogo komentarisali, osim da napomenemo da su tu npr. i kadrovi iz jedne od specijalnih epizoda – Fanta Čiko (sl. 4), što tematski može poslužiti kao najava za par prizora koji slede, (6. i 7. od ovde priloženih sličica) – koji se nisu pojavili na izložbi , a posvećeni su jubilarnom 600-tom broju Zagora u Italiji (od 603, koliko je izašlo za sada). U pitanju je epizoda „Dan invazije“ (Il giorno dell’invasione), koja obrađuje povratak Akronjana i, naravno, profesora Helingena.

Foto: ubc.fumetti.com
Foto: ubc.fumetti.com

          I, za malo opuštanja, poslednji kadrovi nose neki razneženi i lirski karakter, što i ne srećemo baš previše često kad je u pitanju Zagor! Zagor, i sam malo zatečen, strastvena mlada dama i oduševljeni Čiko… lepo ukomponovano…. Pošto u brzini ne stignemo baš sve da proverimo i zapamtimo, biće da je u pitanju izvesna baronica Frida Lang, u epizodi „Poslednja žrtva“ (L’ultima vittima) iz neke 1975.

Foto: Mišo Koprivica
Foto: Mišo Koprivica

 

 

Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.