fbpx
spot_img

Lela Milosavljević: Prijateljstvo

Rođake voliš jer te uče da tako treba, jer te sa njima veže suživot ili odrastanje, ali ako im nisi, pre svega prijatelj ta je ljubav površna i kratko održiva.

Ulaskom u vezu dobijaš partnera i to isto postaješ. Sve nežnosti i strasti u danima bezbrižnosti ne mogu održati tu sponu ako u osnovi nema prijateljstva. Ono je neophodno i u odnosu prema kolegama, komšijama, poznanicima.

Prijateljstvo je zajedničko vreme, ispijanje kafe, pozajmljivanje novca, deljenje tajni. Ali je i spremnost na davanje, slušanje, pomaganje.  Stalna prisutnost, razmišljanje, potrebna potpora. Prijateljstvo je iznad svega poštovanje, iskrenost, razumevanje i podrška.

Koliko je čovek spreman sebe davati u svakom trenutku i bezuslovno?

Dok neki smatraju da su sebe dali drugima, ali im to nije uzvraćeno, drugi tvrde da imaju tri, pet ili koliko već, pravih prijatelja. Samo nema onih koji misle da su dobili više nego što su zaslužili.

Ako rešimo biti potpuno iskreni, prema sebi samima, shvatićemo da sve pomalo idealizujemo. I sebe i ljude koje volimo.

Što nam je veći broj godina, manji je broj prijatelja. Taj broj se, sigurno smanjuje i sa porastom životnih problema, padom standarda, starenjem duha, a neretko i sa iskrenošću koja se kosi sa očekivanjima.

Kult večne mladosti,  ljubavi i prijateljstva gaje pesnici i umetnici. Ali to su neke njihove širine i slobode. U realnom svetu i životu običnog čoveka sve je prolazno. Kao što je i on sam. Nema večno mladih, starost je neminovnost onih koji potraju na ovom svetu. Starost, različita svakom od nas, kao i sam život, ali sa sigurnim nestankom lepote i mladosti. Ljubav poprima druge oblike, dobija druge dimenzije i prilagođava se životnom dobu. Prijateljstva koja su odolela svemu i opstala su nemerljivo vredna, ali i jako retka.

Kad podvučeš crtu, najčešće si sam.

Čovek, kao misaono biće u svom boravku ovde treba da radi na sebi. Treba da ima cilj da nikada, nikoga i ničim ne ugrozi i ne ošteti. Treba da voli i pomogne kad god ima priliku za to.

Druga strana medalje je primanje. Biti voljen, poštovan, dobiti pažnju i razumevanje. Život nije savršen pa ne može imati ni takve proporcije, ali ravnoteža je neophodna.

I ako razmislim, čini mi se, da uvek treba krenuti od sebe. Na kraju dobiješ onoliko koliko si voleo sebe, koliko si bio prijatelj sam sebi.

Foto: Dušan Stojančević
Lela Milosavljević
Lela Milosavljević
Iz Užica, ljubitelj umetnosti i kolekcionar uspomena. Piše satiru i lirsku prozu, autor knjiga "Tragovi bosih stopala" i "Ples među svicima", kao i tekstova objavljivanih u više elektronskih i štampanih časopisa za umetnost i kulturu, portalima i stranicama.