fbpx
spot_img

Lepa priča o sportu i obrazovanju u Kragujevcu

Novopečeni kapiten rukometaša Radničkog, Miloš Stevanović (25), još jedan je od brojnih primera da vrhunski sport i školovanje mogu i treba zajedno, što je odličan putokaz za mlade koji nameravaju da se bave sportom.

 

Rukomet

Foto: Pixabay

Dobroćudni, uvek nasmejani dvometraš pokazao je svojevrsnu svestranost, time što je, paralelno sa uspešnom sportskom karijerom, završio osnovne i master studije!

 

Priču o njemu započinjemo od samog starta sportske karijere.

 

– Prve rukometne korake napravio sam u četvrtom razredu osnovne škole. Izabrao sam rukomet, jer je pravi muški sport, sa puno kontakta, a s obzirom da sam se u tim godinama isticao visinom i konstitucijom, to je bio logičan izbor.

 

Ubrzo shvata da će mu rukomet postati životna preokupacija i opredeljenje.

 

– S obzirom na izuzetno talentovanu generaciju Radničkog (93,94), koja je osvojila sva moguća prvenstva a čiji sam bio član, evidentno je bilo da će rukomet od malih nogu biti deo ne samo mog, već i života mojih najboljih drugara, od kojih je većina i danas sa nama, i zajedno idemo u nove pobede.

 

No, uporedo sa rukometom išlo je i školovanje.

 

– Shvatio sam vrlo rano da, ako želim da se izgradim kao kompletna ličnost, uz profesionalno bavljenje sportom bitan segment života je obrazovanje i ono čime ću se baviti kad odem u rukometnu penziju. Završio sam Ekonomski fakultet Univerziteta u Kragujevcu, a posle toga sam upisao i završio master studije na Fakultetu inženjerskih nauka i stekao zvanje mastera industrijskog inžinjerstva. Smatram da sam time uspešno zaokružio jednu životnu celinu.

Stevanović sada radi u jednoj od najprestižnijih svetskih kompanija.

 

– Zaposlen sam u kompaniji SIEMENS-SRBIJA na poslovima projekt-menadžera, što mi daje dodatnu obavezu da svuda i na svakom mestu dostojno predstavljam svoj klub, kao i firmu u kojoj radim. Trudim se da uskladim sve poslovne, klupske i porodične obaveze koje imam. Porodica i devojka Jovana imaju maksimalno razumevanje prema onome čime se bavim i šta volim da radim, i nošen njihovom podrškom uspevam sve da uskladim i da nađem vremena za svaki segment života i obaveza.

 

Od skoro nosi kapitensku traku u klubu.

 

– Rukomet i Radnički su moje velike ljubavi i biti kapiten tog kluba je neslućena čast i velika obaveza! Predvodim momke koji su, pre svega, moji prijatelji, pa onda saigrači. Živimo i radimo kao velika porodica i smatram da je to jedini i pravi put do uspeha i ciljeva koje smo zacrtali na početku sezone.

Dokle će se baviti rukometom?

 

– Planiram da aktivno igram sve dok mogu da odgovorim zahtevima i ambicijama Radničkog i dok se god budem dobro osećao na terenu. Po završetku karijere namera mi je da ostanem u klubu i odgovorim bilo kojim zadacima, kako sportskim, tako i menadžerskim. Ja sam dete Radničkog i moja je obaveza da pomognem klubu u daljem razvoju i napretku.

Izvor: ikragujevac.com

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.