fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: Elegija

U godišnjem dobu
kad vetar drema
I cveće miriše
na trulež močvare
u visokoj travi
pod senkom
tamnog oblaka
zaseo me strah,
snagu mi sledio…

Haljina moja,
samoćom ogrnuta…
vodi me u kraj
tamo negde, blizu…
Daleko od…
Srećnih brda i voćnjaka…

Gde se…
davno izgubio
miris starih kiša.
Baš, tu…
kraj nemog potoka,
u susret ptici zaleđenoj…
Zar tu…
U tminama i strahotama?!

 

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.