fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: Oči vremena

Prkosno je iznikao
baš u inat svima
kraj napuštenog doma,
jedan orah mladi.
Naslonio se 
tu na kosti,
mojih pradedova.

Svud okolo ograda je…
Visoko rastinje…
Uplela se tako čvrsto,
sva od siblja i bagrenja.

U pogledu mom
vidici se množe…
Nigde zida ni prozora,
slike okačene
svuda stoje…

A u sobi za trpezom,
đed i baba nežno zbore.

Kao da ih vidim
svečano i stvarno.
Pogleda umilnog,
za sreću se mole…

Zdravlja deci,
dugu lozu,
da se oganj ne ugasi.
A imanje uvek rodno,
da se Sunce u šipražju
nikad ne uguši….

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.