fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemič: Sećanja

Ja ne znam
zašto me još bole…
Pobegli dani u predvečerje
Možda livada nepokošena.
Brazda bez semena u sred njive.

Često se setim maminog buđenja,
dok je zora plavetnilo
po sobi razlivala.
Njenog osmeha
što nas je grlio,
Na stolu dorucak,
šolja vrućeg mleka.
Uspomene sa vremenom,
nikako ne slabe.
A… Posebna je ljubav tada bila.
Grlim ih rukama,
Vešto prebiram.
Između dana i noći,
kada me umor savlada,
Sklopljenih ociju…
Osmeh mi na prošlost pada.

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.