fbpx
spot_img

Ljiljana Skelić Vemić: Trenuci radosti

Čaroban je moj svet.
Trenutke sreće sama pravim.
Zapevam jutru,
dok se oko mene hvata.
Kroz rosnu travu, bosa zakoračim.
Klanjam se cveću
oko mene dok pleše.
Sunce gledam pravo u oči.
Bože… 
Kako su krupne i zračne.
Osim lepote,
u moj pogled
ne može ništa stati.
U silnom zanosu,
vetar neka me okupa.
Zaplesaću sa njim, suncem i cvećem.
Mislite…
To nisam ja!
Ludost je slatka,
u jutrima bosim.

Ljiljana Skelić Vemić
Ljiljana Skelić Vemić
Prve misli stavljene na papir, krenule su još u školskim sekcijama i đačkim listovima. Onda je naišao period koji je poeziju potisnuo duboko, gušio je... Nakon duge pauze, razmišljanje se promenilo. Dodir snova i seċanja, samouvereno opet stavlja u stihove. Lepotu jednostavnog kazivanja pretače u poeziju. Od 2015. godine svoju poeziju objavljuje po mnogim zajedničkim zbornicima, a 2018. objavljuje samostalnu zbirku pesama “U domu ljubavi, ni gost, ni udomljenik”. Vlasnik je samostalne radnje i živi u Čačku. Majka je dve odrasle ċerke.