26. Maja 2019. | 20:58
Početna / Mesečina / Lorena Kujek- (A)tipična mea culpa

Lorena Kujek- (A)tipična mea culpa

Danas sam 
kimnula umiranju,
kako bi me 
jezgre gotičarenja
prihvatile 
kao svojinu.

Nezgrapno se 
raspadam 
samo nedjeljom-
jer je to dan 
za pamćenje 
zaborava.

Ostali datumi
ne dolaze 
u obzir.

Ipak si znao 
što zboriš.

Zamrzila sam te 
zbog tvojih 
postupaka.

Što mi je činiti 
da te infinitivno 
istjeram
iz samotnih 
predjela srca?

Totalitarno me ubija 
ova izjalovljena 
regeneracija
morbidne djevojke;
koja piskutavim 
suglasjima
pišti od grandioznog 
samoranjavanja.

Moji su 
demolirani hodnici
nevoljništva,
presvučeni 
svilom i kadifom
mizantropskih 
pribojavanja.

Čuvam najdražu 
krhotinu razbijene 
kristalne čaše,
da me zareže 
preduboko u agoniji 
avangardnih nokturna.

Manijakalno rasparam 
pretežno vanjski sloj.

Bujičasto navire
topla krv,
podsjećajući me 
na naš veličanstveni
prvi poljubac.

Kritično zadirem
u zamršeni 
splet intrigantnih 
mrcvarenja umnosti.

Uludo istječe 
svečana tekućina 
tamnih obojenja.

Jednostavno,
ne uviđam
ono što sam 
pradavno bila.

Svečano naginjem
svojstveno tonuće;
multipliciranih odlaženja
koja ne mogu 
preboljeti.

Omamljena od 
raznovrsnih 
obećanja 
neraskidive 
nerazdvojenosti,
otpuštam himnu 
zagrobnosti;
čije me partiture 
prizivaju ka 
konačnom odustajanju.

Tko me 
pogrešno usmjerio 
na ovu 
rastrganu putanju; 
gdje zauzimam 
entitet kontradiktornog 
kartografa
što posadu 
potonula broda
vodi prema 
oceanu mrtvila?

Navikla sam
na grgljanje 
posvećenog stakla, 
iz vitraja umornih 
freski simbolizma
kad si me 
kremiranu bacao 
na mrzlu postelju 
od žeravica,
sveudiljno se 
pouzdavajući 
u moć manipulacije
djetinje nevinom ljubavlju.

Kamo je 
nestala tvoja 
poražena pobjeda?

Slutiš li 
skorašnji krah?

Završni čin 
preobraženja
iz ljuskavih poroka
u sjajno račvanje 
posvećenja-
regularan je 
pad osjetila,
ništa više doli-
(a)tipična mea culpa.

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Lorena Kujek

Lorena Kujek
Rođena je 31. 05. 1996., u Osijeku. Bavila se amaterskom glumom i pjevanjem. Završila je opću gimnaziju u Valpovu i pohađala je Pravni fakultet. Odnedavno živi i djeluje u Zagrebu. Postigla je nekoliko uspjeha na pjesničkim natječajima. Pjesme su joj uvrštene u par hrvatskih i međunarodnih zbirki. Ozbiljnim se pisanjem bavi od sedamnaeste godine, kada je započela s proznim tekstovima. Nakon toga se usmjerava na: poeziju, kratke priče, eseje i kritike. Do sada je objavila tri samostalne stihozbirke; naziva- Na krilima snova, Regeneracija neslomljive i Ispod ledene epiderme. U pripremi je i četvrta knjiga- Sunovraćenje. Bila je članica Društva pjesnika Antun Ivanošić- od 2015. do 2018. godine. Primljena je u Hrvatsko književno društvo i Kulturu snova. Osnivačica je Facebook stranice: NA KRILIMA SNOVA, na kojoj ima preko 20 000 čitatelja. Njeni su radovi prožeti mračnom atmosferom, tako da ona promiče gotički stil u stvaralaštvu. Iako poprilično mračna, morbidna i intenzivna; progovara o ljubavi, životu i smrti, na samo sebi svojstven način. Trenutno ju objavljuje osam portala i dvije stranice književnosti. Bazira se na psihološku i socijalnu tematiku.