Može li govor naštetiti je muk taj koji razara? Ovim su se riječima stali umnogostručavati košmari dugotrajnih analiza, mrveći sve što ih je poticalo na lobotomizirano uništenje. „Ozdravljenje se događa u milisekundi izbijanja represije“- mislila je potiho, prinoseći nepostojeći obarač još bliže zatiljku. Postoji li ikakva plemenitost u višegodišnjoj namjeri skončavanja? Je li suviše egoistično potraživati smak svoga bića, iako je takav stav- tek mlaka refleksija neizdrživih naginjanja prema rubu? Katkad je bolje ireverzibilno završiti paragraf revoltiranih odjeka, umjesto nastavljati nadograđivati mulj pisanih prispodoba. Nazire li se izlaz u rušenju varirajućih samospoznaja? Neka su pitanja neodgovoriva, a njihova tumačenja bivaju vrlo demantirajućima.
