18. Novembra 2019. | 23:17
Početna / Mesečina / Lorena Kujek – Smrtovanje

Lorena Kujek – Smrtovanje

Nepronađeni se
ne mogu uskladiti.

S onu stranu
paralelnih svjetova,
ledena kiša
kristalno lije-
usred rovova.

Na usijanoj
ljestvici smrkavanja,
raspredam magiju naroda,
dok s drugih horizonata
otpočinje sveta misa.

Mističan logos ognja
uz predvečerje kasno,
jezgrovito brodi granama.

Unazađuje li me-
komičan fanatizam
svjetskih religija?

Ovaj ukop
svagdašnjosti;
uzorno remeti
deklarativne korelacije.

Primorana na samokontrolu,
deskripcijom pošumljavam
deformirane kanale razbora.

Kipim krotkošću.

Eterična krotkost vira,
šumi koračnicom
tašte apokalipse-
uz zujanje krinolina.

Iznova,
beznadno skončavam
o nerazmrsivom koncu
suludih insinuacija.

Smjelost
nervnih sonata-
riše plavičaste zvonike
svojim mrkim obrvama.

Sjećam se.

Htio je da prostrem
ljubičaste kose;
na ekscentrični humak
gdje slijeću
bezooki šišmiši.

Umjesto toga,
kao rješenje
detonirajućih nauma-
nametalo se
transcendentalno
usahnuće
u hladu bunila.

Nije me
mogao pojmiti.

Buktila sam
prapočetnom-
samokritičnošću
istočnog grijeha.

Šest mjeseci
nakon ničega.

Pejsaži
dekadentne svile-
i dalje raskošno
sutone crvenilom.

Rumeno
snatrenje reskosti,
granitnošću
sablažnjuje šikaru
stilskih ukrasa.

Opsjednuta
eteričnošću
preumiranja,
trajno si gulim
mediokritetsku kožu.

Njušim boj.

Odbljesak
kubističkog pomora,
taktilno drobi muk.

Isparavam aluzijom-
zapazivši malenu,
olfaktivnu pojedinost
iniciranog ponora.

Seciram potankosti.

Propanj ustreptalih čegrtuša
svojevremeno je krasio
naše poročne odaje.

Skriveni od
brdovitih krajolika;
odazivali smo se
na pseudonime-
zebnja i sujeta.

Povrh dozrelih distinkcija
umirale su nam
nedočekane zore;
baš poput one
slučajne, prvosvibanjske-
povrijeđenog ponosa
te okrenutih leđa.

Doživljavam deja vu
praiskonskog ništavila.

Kome se požaliti,
kad prasak
zaluđene divljine
uporno lunja visinama?

Molim se
da iščezne.

Deskriptivno buncam
ubačena u vihore
hologramskih utvara.

Tjeme mi golica
zamama omamljenih
personifikacija.

Onkraj
piromanskih pirueta,
sunovraćujem se
u komu-
vrhunaravnih
zaposjednuća.

Nasrtljivo me tlači
onaj metež
pritisnutih bremena;
što je piskutao kisikom
ljubavnih ugušenika.

Da, možda su
sve uvjerljive varke
pomalo neprohodne.

Prekasno smo
otkucali kraj,
prhnuvši obrnutim
svjetonazorima.

Što mi preostaje;
doli tustih praporaca
velebnog jada, ili pak,
slučajno bačene kletve
pustih mrazova?

Možda neki zalazak
mimoilaženja duhova,
minuće dvaju sfera,
otrgnuće od svoga bitka-
ovo smrtovanje zanavijeka.

Fred Rassouli
Slika: Fred Rassouli
Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Lorena Kujek

Lorena Kujek
Rođena je 31. 05. 1996., u Osijeku. Bavila se amaterskom glumom i pjevanjem. Završila je opću gimnaziju u Valpovu i pohađala je Pravni fakultet. Odnedavno živi i djeluje u Zagrebu. Postigla je nekoliko uspjeha na pjesničkim natječajima. Pjesme su joj uvrštene u par hrvatskih i međunarodnih zbirki. Ozbiljnim se pisanjem bavi od sedamnaeste godine, kada je započela s proznim tekstovima. Nakon toga se usmjerava na: poeziju, kratke priče, eseje i kritike. Do sada je objavila tri samostalne stihozbirke; naziva- Na krilima snova, Regeneracija neslomljive i Ispod ledene epiderme. U pripremi je i četvrta knjiga- Sunovraćenje. Bila je članica Društva pjesnika Antun Ivanošić- od 2015. do 2018. godine. Primljena je u Hrvatsko književno društvo i Kulturu snova. Osnivačica je Facebook stranice: NA KRILIMA SNOVA, na kojoj ima preko 20 000 čitatelja. Njeni su radovi prožeti mračnom atmosferom, tako da ona promiče gotički stil u stvaralaštvu. Iako poprilično mračna, morbidna i intenzivna; progovara o ljubavi, životu i smrti, na samo sebi svojstven način. Trenutno ju objavljuje osam portala i dvije stranice književnosti. Bazira se na psihološku i socijalnu tematiku.