fbpx
spot_img

Maja Jovanović, Fondacija Novak Đoković: Budite svetlo u nečijem detinjstvu

Maja Jovanović, Fondacija Novak Đoković: Budite svetlo u nečijem detinjstvu  Foto Igor Pavicevic

Ujedno, kao diplomirani psiholog, objašnjava koliko je filantropski pristup životu i okruženju bitan i kako je od neprocenljive vrednosti pomoć koju pojedinci i korporacije pružaju, na različite načine, svojoj zajednici i pojedincima kojima je ta pomoć neophodna. Iz perspektive uspešne žene koja je svoju karijeru posvetila humanitarnom radu, čitaocima pruža priliku da na jednostavan način shvate da svako može svoj i tuđi život učiniti boljim, kvalitetnijim i uspešnijim kroz proces doniranja.

Zašto ljudi doniraju? Šta su njihovi razlozi, verovanja i ciljevi prilikom doniranja?

Mnogo je razloga zbog kojih se ljudi odlučuju na doniranje. Razlozi koji dominiraju su svakako želja da doprinesu stvaranju boljeg okruženja, to što veruju u ciljeve i vrednosti određene fondacije, tj. organizacije. Naravno, ako govorimo o korporacijama, na Zapadu je to odavno postao važan deo u kreiranju dobrog imidža jedne ozbiljne kompanije. Neki žele da budu u dobrom društvu i da na taj način ostvare kontakte koji su važni za njih lično ili poslovno. Na kraju, važno je da je cilj isti i da on ipak spaja sve koji su na ovom putu iz različitih razloga, ali donose dobar rezultat za pojedinca, zajednicu i društvo u celini.

Šta je to u ljudskoj prirodi što ljude navodi da doniraju, bez obzira na to da li su imućni ili prosečnih primanja?

Osećaj empatije, zajedništva, osećaj sreće što ste u mogućnosti da pomognete. Danas kada je svet jedno poprilično surovo mesto koje ljudima na dnevnom nivou šalje poruke o pogrešnim vrednostima i navodi nas da mislimo da je sreća u površnim stvarima, važno je da na trenutak zastanemo i oslušnemo sebe. Mnogi ostvareni ljudi koji su postigli velike uspehe i zaradili još veće sume novca došli su do spoznaje da deljenje i pomaganje drugima budi istinski osećaj sreće i ispunjenosti. Nema mnogo razlike između bogatih i prosečnih ukoliko su imali prave smernice tokom odrastanja kojima su ostali verni. Nekada imate utisak da prosečni ljudi imaju veću sposobnost da osete empatiju, jer im je svaka vrsta muke ili nesreće bliža, žive u prosečnim uslovima pa se češće susreću sa takvim situacijama. Ali zaista nema pravila, jedina podela koja nam ostane je kakvi smo ljudi, kako u životu, tako i u doniranju.

Šta je kultura doniranja? Kakva je ona u svetu, a kakva kod nas?

Nažalost, mislim da mnogo zaostajemo za svetom, mada se mi zaista trudimo da podižemo svest ljudi o važnosti ove teme kod nas. Mi smo kao nacija naučeni da je sramota pričati kada nekome pomogneš. To se percipira kao hvaljenje ili dizanje sopstvenog ega na tuđoj nesreći. Mnogo smo naučili od Jelene i Novaka na temu kulturološkog jaza između nas i Zapada u ovom slučaju. Oni su nam približili zašto je važno pričati o doniranju i o tome šta smo sve uradili kao Fondacija. Imali su priliku da razgovaraju sa mnogo uspešnih ljudi koji su svoj život posvetili filantropiji na globalnom nivou i preneli nam mnoga znanja koja su stekli kroz prijateljstvo sa njima. Važno je davati primer i pričati o humanitarnom radu, jer na taj način motivišete druge, i čak i one koji možda nemaju prirodnu potrebu da doniraju, stavljate u situaciju da je sramota ne reagovati kada postoji neki viši cilj.

Šta su problemi i izazovi kada je reč o edukaciji ljudi iz ove oblasti?

Osnova svakog odnosa je poverenje. Nažalost, imali smo u prošlosti situacije u kojima je humanitarni rad bio uprljan, zloupotrebljen i ljudi su sa pravom pomalo izgubili veru da će njihov novac ili bilo koja druga vrsta pomoći otići na pravo mesto, onako kako im je obećano. Mislim da smo u poslednje vreme zajedno sa još nekoliko fondacija vratili ljudima poverenje u humanost, i to nam umnogome olakšava rad na svim poljima. Pored poverenja, izazov je danas objasniti ljudima da i mala pomoć može napraviti razliku u nečijem životu i ohrabriti ljude da ukoliko odluče da doniraju malo ali stalno, prave veliki korak za budućnost.

Koliko je teško ubediti ljude da doniraju u rani razvoj dece i predškolsko obrazovanje?

Kada smo pravili misiju i viziju Fondacije, nije nam bilo lako. Jelena i Novak su imali ozbiljan izazov, jer je Srbiji na svakom koraku potrebna pomoć. Teško je bilo odlučiti se šta je urgentnije. Ipak, mislim da je ulaganje u najmlađe i rad na razvijanju njihovih potencijala bila veoma mudra odluka. Jedino tako možemo uticati da naša zemlja sutra ima pametne i nadarene mlade ljude koji će činiti većinu u ovom društvu. Nekada nije lako ubediti donatore da doniraju novac u naše projekte jer rezultate neće videti brzo, ali kada im ispričam za kakvu budućnost želimo da se borimo i šta konkretno to može da znači za našu zemlju, postanu vrlo emotivni.

Zašto su podjednako važne male kao i velike donacije?

Važan je kontinuitet, pre svega. Male donacije su takođe izuzetno bitne, jer ako okupite veliki broj ljudi oko jedne ideje, odnosno projekta, i animirate ih da na mesečnom nivou doniraju minimalnu sumu, možete napraviti vrlo kvalitetnu bazu, na osnovu koje se može sakupiti veliki novac, a da nijedan pojedinac ne oseti udar na svoj budžet. Kada, na primer, pet miliona ljudi veruje u jednu ideju, dovoljno je da doniraju jedan evro mesečno i da na taj način direktno učestvuju u rapidnom poboljšanju uslova u oblasti kojom se fondacija bavi. Velike donacije uvek raduju i srećni ste kada neko prepozna značaj onoga što radite, ali veliki broj malih donacija može učiniti čuda.

Zašto i kako se ljudi opredeljuju da doniraju baš vašoj fondaciji?

Imamo sreću da je naš osnivač prepoznat ne samo kao vanserijski sportista nego i kao veliki humanitarac. Pominjali smo koliko je važno poverenje donatora. Visoki standardi i kvalitet projekata u našoj fondaciji nešto je sa čim nema kompromisa. Odgovornost koju imate kada iza vas stoji takav brend je ogromna, i verujemo da mnogi u početku imaju puno poverenje u naš rad zbog činjenice da nosimo njegovo ime. Takođe, Novak ima mnogo fanova, kako među poslovnim i poznatim ljudima, tako i među običnim svetom i tinejdžerima. Iako se na prvi pogled razlikuju, svi oni poštuju Novakovo zalaganje i žele da ga prate na ovom putu. Ipak, za nas je važno da posle tog prvog koraka koji prave zbog Novaka, nastavljaju da koračaju sa nama jer veruju u našu viziju i cene rad naše fondacije.

Kako se ljudi opredeljuju za koji konkretan projekat će donirati?

Imamo mnogo zanimljivih projekata. Naša misija je takođe da pomognemo ljudima da shvate značaj ranog razvoja kod dece. Često naši uspešni ljudi u dijaspori žele da učestvuju kada čuju da pravimo vrtić u njihovom rodnom kraju, ili se sete svog detinjstva pa žele da doprinesu i ulepšaju mladost nekim novim klincima u Srbiji. Većina bira projekat u skladu sa svojim interesovanjima, emocijama, procenama šta se njima čini važnijim u tom trenutku…

Koji tipovi donacija postoje?

Mnogo je načina na koje ljudi mogu da doniraju. Donacija ne podrazumeva samo novac. Nekada možda nisu u mogućnosti da doniraju novčana sredstva, ali žele da doniraju vreme… neke firme doniraju usluge i time nam omogućavaju da uštedimo i da preusmerimo sredstva na projekte. Donatori uglavnom žele da doniraju za određeni projekat koji im se najviše dopada i to je potpuno u redu. Neki žele samo da podrže misiju Fondacije i nisu striktni sa zahtevima gde treba usmeriti novac. Imamo tu sreću da sve operativne troškove Fondacije pokrivaju naši osnivači, tako da smo među retkim fondacijama koje svojim donatorima mogu garantovati da stopostotna donacija ide kompletno na projekat.

Kako izgleda razgovor „jedan na jedan“ sa potencijalnim donatorim, šta su njihova pitanja i nedoumice?

Važno je kako dolazite u kontakt sa potencijalnim donatorom. Nekada je to manje formalan odnos a nekada više. Važno je imati meru i osećaj za tu finu liniju, za poštovanje i zahvalnost koju osećamo prema svakom donatoru jednako. Veoma je bitno da sa njima delite viziju i misiju fondacije. U našem timu zaista svi žive ono što rade. Vrednosti koje kao Fondacija negujemo i širimo su vrednosti koje svi i privatno delimo i tu energiju naši donatori prepoznaju. Uvek su zainteresovani da budu deo projekta koji će posle nekog vremena moći da bude samoodrživ, interesuje ih na koji način ćemo ga evaluirati, koliko će dece imati direktan benefit od njega, vremenski rokovi… Sve su to stvari koje ih zanimaju. Postoje i oni koji jednostavno imaju poverenja u Novakovo ime, u naš rad i biraju projekat po senzibilitetu, ne pitaju mnogo jer su sigurni da znamo kako ćemo najbolje doći do rezultata.

Znamo da su čitaoci Originala dobri i pažljivi ljudi, ali kako svi mi možemo da postanemo bolji, i čemu nas to darežljivost i velikodušnost može naučiti?

Često živimo nesvesni svojih vrlina, lako je danas poverovati u suprotno kada su svi skloni kritici i borbi za mesto pod suncem. Nekada prođe mnogo vremena dok ne upoznamo sebe i shvatimo šta u nama budi istinsku radost. Mnogi mudri ljudi isticali su da kada deliš — umnožavaš svoju sreću. Često čekamo neke velike katastrofe ili ekstremne situacije kako bismo probudili dobrotu u sebi. Bilo bi lepo kada bi svako jednom nedeljno uradio malu ali korisnu stvar za svoje okruženje, komšije, zajednicu.

Ne moramo čekati velike stvari. Svako može biti heroj i menjati svet svakodnevnom dobrotom. Dovoljno je da donirate 100 dinara, za to se može kupiti sijalica koja će omogućiti deci da se igraju kada padne mrak. Budite svetlo u nečijem detinjstvu. Sve je stvar volje i pristupa.

Izvor: nedeljnik.rs/original/

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.