fbpx
spot_img

MASLAČAK

maslacakJesi li ikada bila maslačak
Kad pukne zreo ponad reka
I kad poleti kao beli oblačak
Zbog nekog ko te voli i čeka.

Jesi li ikada u smiraj dana
Kad sunce tone u zlatni čun,
Bila po košulji načičkana
I okićena ko stidljivi žbun.

Da l si mu dahom dala krila
Da poleti sa tvog nežnog dlana,
I da se raspe ko polen aprila
S hiljadu belih padobrana.

E, ja sam u tom padobrančiću
Koji ti oblak nestašni nosi,
Kao privezak na tvom lančiću,
I kao šnala u tvojoj kosi.

I hoću sa tobom sve da delim
Kao ovaj čaroban let,
Kad sletim nešto lepo poželi
I pusti da opet postanem cvet.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.