fbpx
spot_img

Mićković Saša o knjizi Provejavanje sećanja, Jasmine Ć.

UMETNIČKO OPLEMENJIVANJE SVETA I DUŠE
 
/ Mićković Saša o knjizi Provejavanje sećanja /
Jasmina Ćirković svakom novom knjigom pokazuje da joj književna energija nije u padajućem kretu, već da s još većim žarom i duhovnim elanom pristupa svakoj neispisanoj stranici – u životu, poetici i aforizmima. U prethodnoj knjizi koja se zove Euridikine promisli Jasmina je razgranavala misli kroz pesme, sonete i impresije, a u novoj knjizi Provejavanje sećanja ona dodaje još jednu notu i melodiju – često bolnu, a nadasve realnu, i taj notni segment čine britki aforizmi, misaone crtice i umne munje. Dakle, osmatrajući lepezu zanimanja spisateljice, slobodno i mirne duše se može zaključiti da za nju ne postoji neobrađena tema, ili prazan misaoni prostor koji zjapi i plaši nju, pa i čitaoca. Pesnikinja se bavi i sonetom, katrenskim natpevavanjem, distihom, a sklonost ka satiričnom promatranju sveta i nadobudnih ljudi kod Jasmine izaziva lančanu reakciju – pokretanje bujice reči, koje su nezaustavljive, čak i neustrašive, jer satira, pa i misaono nadigravanje, mnogima su skratili karijere, nekima i prste… Ključno – svesna je sopstvene lucidnosti, vešto prati duhovnu nit i iz nje izvlači eliksir-mastilo, prenoseći ga na pergament. Ispisivati slova takvim eliksirom svakako podrazumeva napor, trud i odricanje, ali i garantuje da će pojedine sfere knjige biti primećene, osvedočene i potvrđene kao uspele, dobre i korisne.
Prvi ciklus u knjizi Oplemenjivanje duha tkan je od prefinjeno-tananin emotivnih izliva srčane srži. Impresije koje su zastupljene u ovom ciklusnom sevu reflektuju mudro-tačne misaone biserčiće, koji gdegde pridobiju i blešteći odsjaj, objasjavajući celu knjigu, recimo:
Kao ljubičica miris, nežna latom ruže.
Ko toplosunc spuštam svoj plim tebi ceo.
Nepojamna bela, krin belasa kao veo.
Tek noći mi nekad sutonom te pruže.
Katrenska disciplina je neophodna za pesnika, ali i za svakog marljivog tumača umetnosti. Jasminini katreni odišu melodijom, jer ona veoma dobro oseća ritam i tonski glasovni zapis, a to joj upravo i daje mogućnost da četvorostihe koje ispisuje baš uvek i zaboži melodičnim odzvukom, koji svakako doprinosi krajnjem ishodištu – lepoti umetničke frekvencije. Takođe, da napomenem i to, jer je zaista bitno i za Jasminu, a i za leksički pojas i doseg… Veoma često u prethodnim knjigama, a i u novoj knjizi Provejavanje sećanja pristupa na specifičan način građenju novih reči, kovanica i osmišljenica. Nekada su novoosmišljene reči-kovanice sasvim uspeli pokušaji, nekada i nisu, ali dovoljno je da pisac izgradi i samo jednu novu reč za srpski jezik, pa da njegov trud nikada ne bude zaboravljen. Pored dobrih katrena, pesnikinja u prvom ciklusu pribegava i nešto drugačijem stilu iskazivanja duševnog jezika, a da bih napravio dobar uvid prikazaću sledeću misaonu bravuru:
Kad zanemi sve, spokoji se onespokoje.
Zaćute procvala stabla kao u proleće.
Tražim te u kapi jutarnje rose.
Ne traži da zgasne sve,
još čuvam naše ognjište…
Dakle, vešto Jasmina barata katrenima, sonetima (u prethodnoj knjizi)… Ali ni slobodan stih joj nije nepoznanica. Takav stih – oslobođen od metrike, rime, pa gdegde i melodije, Jasmini iako je ona sluhista, dobro leži pod olovku i odgovara njenom senzibilitetu. U slobodnom stihu ona se jače i lepezastije razmahuje rečima, mislima i idejama, tako da sveukupni osećaj, da kažem slikovnost, dovodi čitaoca, pa i mene do pomisli: Da li je književnica mudrosklona žena? A odgovor na to, dakako i na još neka suštastvena pitanja leži u njenim rečima: Vreme u vremenu – prostor izlizanog trajanja! Retki su pisci koji daju veliki značaj promislima i mudrozborju, a sve češći su oni koji pevaju o “rosnom cveću” i “izlazećem žutom suncu” na patetičan i plitak način… Zato Jasmina Ćirković mudruje, onebljuje se, zažaruje misli i britkosevno govori u pero. Svesna je vremena, otkrila je sve tajne omagljenog prostora, a čuvajući se “izlizanog trajanja” naša književnica odlučnim korakom, ili krilima, odleće u svet imaginacije u kome iznalazi onaj preostali delić Sokratovog neba.
Naredna dva ciklusa u knjizi su slična po tematici, tako da ću ih opisivati ujednačano i istovremeno, a zovu se Misaone grumuljice i Munjosevi iz svesti. Kao što već naznačih, Jasmina pored poezije, romanopisanja… često i aforizmom iskazuje svoju jedinstvenu impresiju. Zarad primera:
– Nemojte se bojati pričalice, uplašite se onoga s kojim ste se zaustavili na lestvici tišine!
 
– Ako krenete s polazišta gubitnika – bićete gubitnik!
 
– Ako vam je misao “Neuspeh” – biće neuspeh!
Misaone grumuljice su destilovane, pročišćene i osvežene, tako da su bleštave i guraju um na razmišljanje… Tamo gde se lestvica tišine nalazi, a na njoj i onaj koji je “zaćutao” – e tu se reflektuju bol, strah, poraz, padovi, krik… Ne bojte se lajavaca, raspričanih jezika i brbljivaca, ali oprez – tišina zna da zaboli jače od svake otvorene rane na srcu! Jasmina čini mi se upravo i beži od tišine, od senki i onih koji podmuklo ćute… Naravno, i na drugačije načine književnica sagledava groteskni svet, pa recimo: polazište gubitnika vam jedino i garantuje gubitak! Jer, o čemu razmišljamo, od toga i patimo, od čega strahujemo, od toga snove i uplićemo. A ono što priželjkujemo, ako to činimo dovoljno iskreno i snažno – desiće se! Suština razmišljanja Jasmine Ćirković je sledeća: Sve potiče od misli, i sreća, i bol, i radost i bezdan. Ovo može biti i poenta cele knjige za čitaoce, pa i za istinoljubne kritičare. Jasmina vam poručuje: Destilujte i oplemenite misli, zarad sreće i uspeha!
U svojim impresijama, aforizmima i razmišljanjima, Jasmina se ne dotiče politike – njoj je biserno jasno da pojedine društvene segmente treba zaobilaziti kao da su kugom zaraženi, a političari upravo to jesu i spasa im nema. Zato iskusno i prefinjeno klizi perom isključivo po veoma bitnim temama, a ne dozvoljava da joj suštinu knjige remeti nikakav upliv prljavštine i ogavnosti već potopljenog i smoždenog sveta i neljudi – nebića! Zato je ova knjiga čista, vredna i poželjna – nadahnuta i uknjižena pečatom sutrašnjice.
Knjiga Provejavanje sećanja u suštini je ogledalo koje u sozercanju oslikava i Jasminu, ali i njen vitoperi, gorući duh. Ako je knjiga refleksija Čoveka-pisca, onda je Provejavanje sećanja u stvari obris književnice u bistrom potoku vremena. Svaka reč koju je Jasmina utisnula u papir govori i govoriće o njenom radu, trudu, požrtvovanosti i duhovnom postojanju. Nema prolaznosti za “prave reči i knjige”, nema zaborava za “punokrvne umetnike”, a ja se nadam da će i u budućnosti Jasmina opravdavati sve navedeno i rečeno. Naravno da svaka knjiga, pa i ova u sebi sadrži i “tajne umetničke strune” koje mogu biti sklone pucanju, ali takvih mesta u knjizi je malo, a onih dobrih i jakih impresija je mnogo više i značajnije su, zato Jasmina i zadobija sve veće poverenje u književnom svetu, kod čitalaca i kritičara. Lepa knjiga se kreće k vama poštovani ljubitelji urezane reči – obgrliti je i ocenite.
Saša MIĆKOVIĆ
13.03.2017.
Mićković Saša
Mićković Sašahttp://sasamickovicpoezija.weebly.com/
Saša Mićković je pesnik, objavio je sledeće knjige: Jastreb u oluji, Božanska Srbija, Račanski svitak, Duhovna zarenja, Špil soneta, Uspavanka za dušu. Pesme objavljuje u časopisima: Književne novine, Trag, Prolom, Svitak, Brankovina, Bdenje, Diogen, Književne vertikale, Književni pregled, Sizif, Zvezdani kolodvor, Koreni - list Srba iz rasejanja, Ljudi govore (Toronto), Bosanska vila, Srpska vila, Majdan, Naslijeđe, Sretanja, Slovoslovlje, Voštanice, Jesenjin, Riječ, Jež, Etna, Nosorog, Šipak, Avlija magazin, uvršten je u leksikon Srpski pisci u rasejanju 1914-2014 i dr. Član je Književnog kluba "Branko Ćopić" iz Beograda. Dobitnik je nagrada: Pesnička hrisovulja, Srpske duhovne akademije (2016) i Godišnja nagrada opštine Rača (2016).