A tako? On je iz Nazareta?
– Pa naravno: piljarica na uglu – to mu je rođena teta!
– A ja sam čula, da je on nezakonito dijete
i da mu otac ulice mete.
– Rođen je u štali, to je stalno;
uopće: podrijetlo tog dječaka je nejasno i kalno.
S nekakvim starcem da mu se klati mati.
Tko bi mogao, gospa, sve te skandale znati?
– Pa dobro. Ima li on kakve škole?
Je li svršio maturu?
– Ali!
Gospa se po svoj prilici šali!
Kakvu božju maturu?
Neki dan na cesti
poljubio je jednu javnu curu!
S dangubama pije; za njim idu
sami bokci, sljepci i ribari,
a sad je stao i djecu da nam kvari.
Već su i prijave stale da protiv njega
policiji stižu.
Pazite dobro, gospa,
taj će dečko svršiti na križu!
U “Jeruzalemskom dijalogu“ Krleža nam na slikovit način dočarava viđenje Isusa Nazarečanina iz očiju ‘običnih ljudi’ u svakodnevnici , na cesti ; po svoj prilici ljudi koji ga ne poznaju toliko dobro da bi o njemu rekli išta konkretno, a kamoli pozitivno. Na taj način nam pokazuje koliko percepcija mase, a opet raščlanjena na individualna mišljenja svakog od njih ( koja su zapravo tek površne natuknice i pretpostavke ) iskrivljava sliku o pojedincu , koji je ni manje ni više u ovom slučaju – Sin Božji. Nije li nam time Krleža ovdje ostavio pomalo sarkastičan dokaz o činjenici da možda oni ‘najposebniji’ bivaju upravo najomraženiji i rado prozivani od strane ‘običnih’? Mada se slika lako iskrivi, ipak je i istina nešto poprilično relativno, gledamo li na stvari površno. Iako je ona u suštini samo jedna. Krležin “Jeruzalemski dijalog“ i danas je aktualno stanje svijesti mnogih. Isus je u tom slučaju bio crna ovca , koju mrze , a kojoj se dive… Iz očiju mase ili Krleže, možda ni ne postoji ništa treće.
Antonia Padovan Kralj , Split
