fbpx
spot_img

Moja plovidba u orahovoj ljusci

Pre četrdesetak godina ušao sam u jednu sasvim malu orahovu ljusku i zaplovio ka horizontu. Avanturistički duh i jaka želja vukle su me sve dalje i dalje. Danas kada se osvrnem a zaista to retko činim, učini mi se čak ka zvezdama. U početku sam plovio na sasvim mirnim vodama često pristajući uz obale ostrva punih veličanstvene lepote. Bila su jako zanimljiva. Šetao sam njima osluškivao i učio. Upoznavao sam ljude a ponekad i čarobnjake diveći se njihovoj ljubavi. Ponekad sam učio od njih velike tajne dopuštajući da me uznesu u sfere iznad uma u kojima caruje radost.

Bilo je perioda u kojima sam samo plovio onako bez misli prepuštajući se strujama života. Uživao sam u njima baš kao u slikanju ili fotografisanju prizora koji su promicali ostajući u vremenu. Ponekad sam zapisivao priče ili stihove baš onakve kakvi su nadirali. Ponekad sam ih i čitao uživajući čitavim bićem. Davno sam u jednoj oluji naučio da svešću mogu da um povedem na putovanje vremenom, događajima ili maštom raspaljujući čula tako da ni na tren nisam primećivao razliku od stvarnih. Uživao sam sve više i češće dozvoljavajući ništavilu da se preko mojih ruku izrazi. Znao sam da taj proces pripada Božijoj sili i nisam se trudio da je razumem. Prihvatio sam je baš takvu kakva jeste.

Bilo je perioda u kojima sam tragao za smislom. Bili su zaista dugi. Potrajali su do skoro, do momenta u kom sam osvestio smisao u potrazi i nastavio još većim žarom sakupljajući slatke plodove čula i radosti.

Da ne pomislite kako sam samotnjak pohvaliću se nekolicinom divnih bića sa kojima sam plovio u vremenu. Sa nekolicinom plovim i danas radujući se njima baš kao i oni meni. Uveren sam da smo svoje entitete ulili u jedan veći i plemenitiji iznad nas. Povezani su čistom ljubavlju baš kao i dela koja ostavljamo. Prkose vremenu, odolevaju prostoru i svim zemaljskim silama. Kažu da je to zbog sreće od koje su satkana. Verujem da je tako jer ljubav proizvodi radost a ona sreću koja čini čuda

Orahova ljuska je čini mi se jača danas nego kada sam u nju prvi put ušao. Svakako je iskusnija. Ne bori se sa talasima već uživa u njihovom milovanju. Zaista je silna i moćna. Znam da će takva i ostati bar do kraja vremena. Mog.

Miroslav Lj Ranković
Orahova ljuska

Miroslav Lj. Ranković
Miroslav Lj. Rankovićhttp://iskreno.win/
Slikar, fotograf, pisac, pesnik i… neko ko voli čitavim bićem...