Krvavim trešnjama usne se boje
dok oči beru i spajaju zvijezde
oprost je zbunjenost uma
jer srce mrtvo mir želi
Izdana
prašinom se zaogrće
kao haljinom za ples
prvi i posljednji…
zar mrtvaci ne ustaju
neostvarenog sna
u utihi noći
plešu po rubu čaše tražeći spas…
a spas je iluzija jutra
dok more mijenja boju
i zvoni mornaru na pozdrav
što pijan luku ostavlja
dragana uspavana
nježnošću druge ruke
briše vrijeme…
autor slike: Barbara Borozan
