fbpx
spot_img

Nataša Stanić: Tišina beskrajne lepote

Tišina je krik srca u noći

I vapaj duboke i mračne sete.

Molitva ranjene duše za mrvu pomoći.

Igra zaboravljene siluete.

 

Gde nestaje onaj (o)smeh

Što je srećom opijao, bez mere

Voleti toliko, da li je greh?

Ljubavi i nade nema bez vere!

 

Zato veruj da ljubav ne umire

I onda kad nada je na izdisaju.

Lepota talasa koji izvire,

Teče i traje u beskraju.

Nataša Stanić
Nataša Stanić
Rođena u Trebinju, čitavo stoleće posle velikog pesnika Dučića, i nastavlja da korača stazama stihova, dok šušte jablanovi. Piše poeziju i prozu. Član Udruženja Književnika Srpske, ali pošto se bavi i glumom, srećna je što je primljena zajedno sa slavnim Kusturicom. Ne voli da govori o sebi, to prepušta svojim delima. Nikad se ne predaje i nikad ne odustaje... Voli umetnost i sport. Prašta ljudima i veruje u Boga.