fbpx
spot_img

Ne volim perunike – Julijana Balaban

Lukavstvo pametnih žena
pada sa opasne visine.
Zalivam perunike.
–Idem!
Više ne dišemo
metre teskobe izmedju
balkona i vrata.
I koplja.
Ideš?
Reči,
reči u vatri
tek su pepeo.
Perem lice.
Pospremiću sobu.
Sa druge strane vrata
pulsira tvrda glava.
Raskomadaću sobu.
Tešim se perspektivom
i pušim u sredini kadra.
Toplo je parče tvoje stolice…
Jezik kojim se razumemo ne palaca.
Polomljen ćuti.

Julijana Balaban
Julijana Balaban
Misli su ponekada opasna gomila staklića, pesma je kaleidoskop.