Ne volim rijeke, planinske rijeke,
Kad ih gledam sjete me na ljude
Kad ih slušam čujem ljude i njihove jezike
Brzoplete i gorde lažno kao i rijeke.
Brza rijeka ne zna kud ide
Može da se ulije u bilo koju rijeku
Ili vrati na mjesto prvog izvorišta.
Ljudi znaju kuda idu, a još nisu pošli.
Čovjek može postati sasvim drugi čovjek
Al djetetu u sebi vratiti se neće.
Od brze rijeke napravi mlin i vodenicu
Kad neće u sinje more glad njome hrani
Čovjeka ne obuzdavaj, ne pravi robota od živog
I pusti da sve bude, samo ne nečovjek.
Ne volim rijeke, uske su slobodu mi kvare
Volim more iako znam da je plavetnilo od neba
Plivajući ne mogu da dodjem do njegovog kraja
Ne volim čoveka uskih misli, uske misli uski ideali
Misli da ima slobodu…
Više volim onog što ne zna šta je sloboda
Dok ne zna zna da je nema
Zna da je traži brodovima, koji ne mogu ploviti rijekom
