fbpx
spot_img

Neda Gavrić: Blagoslovi ženu

Da, blagoslovi je! Uvek, svagda, navek. Njenog trpljenja da nije, deca se ne bi rađala, čovečanstvo bi nestalo. Blagoslovi ženu, pri svakom zalogaju i uzdisaju!

Radnja odgledanog filma smeštena je pred početak Drugog svetskog rata, po istinitom događaju, posvećen bakama i majkama. Film koji je stvorio ovu priču.

Mlada, lepa i maloletna devojka zaljubljuje se na prvi pogled (jer obično za drugi nije bilo vremena) u malo starijeg vodnika. Kako je živela bez oca, sa majkom braćom i sestrama u skromnim uslovima, njena udaja je naravno značila jedna usta manje. Doduše, tada je malo bilo važno hoće li vam žensko dete biti srećno u porodici u kojoj će provesti ceo svoj život. Važno je bilo da se uda, što pre, da ne ostane neudata. Savet je uvek bio isti: Navikućeš se mila, lako je zavoleti dobrog čoveka.

Osobina  dobrog čoveka, značilo je samo to, da vas taj isti ne maltretira. Sve drugo je podnošljivo. To što vas ne primećuje ceo taj život koji imate samo jedan, to je nešto sa čim morate da se saživite, jer ste žena.

Radnja filma nije svakako tema o kojoj se ovde radi ali njegova suština to svakako jeste. I onda i sada.

Devojka ga je zavolela onako kako samo žena ume, bezrezervno, čisto i strasno ne tražeći nijedan razlog za to niti ljubav zauzvrat. Muškarac ostaje, do same svoje smrti, hladan i nepristupačan. Odbojan. Nežan samo noćima i to je  u retkim trenucima, jer pobogu, navići će se žena pa će se još i raznežiti. Emocije je , svakako, sramota pokazivati. Jer muškarcima u to vreme nije bilo veće sramote nego pokazati slabost (kako se nazivala emocija) prema drugome, čak ni prema deci. Onog momenta kada su dobili muško dete, a on videvši da ga majka neprestano ljubi i mazi, tepa mu, čim je odrastao odvodi u internat. JER, MAJKA ĆE GA, PARDON ŽENA, UNIŠTITI KAO ČOVEKA AKO POSTANE OSEĆAJAN I EMOTIVAN?!

A danas? Šta imamo danas a da nije isto tako. Kao što rekoh za film, tema nije ista ali suština jeste!

Mislim da smo još tada, svi zajedno,  pokvarili ljubav.

Ne postoje muške ili ženske emocije već samo EMOCIJE jer smo i jedni i drugi ljudska bića.

Neko od nas, muškarac ili žena, mora početi popravljati ljubav. Bolesna je, treba je ozdraviti.

Ko će prvi?

Mislim da se upravo to ne možemo dogovoriti…

Neda Gavrić
Neda Gavrić
Rođena u Banja Luci 1980. godine. Objavila tri zbirke poezije. Sav prihod od prodaje knjiga poklonjen je Udruženjima roditelja dece sa posebnim potrebama. Dobitnik Vidovdanske povelje za humanost, očuvanje tradicije i kulture svog naroda. Učesnik je mnogih Međunarodnih festivala, kako u regionu tako i širom Evrope. Njene pesme su se našle u par domaćih antologija i nekoliko evropskih. Pesme su prevođene na nemački, engleski, turski, rumunski, ruski...Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Živi, radi i stvara u Parizu, gde je od skoro i član " Pesnika pariskog okruga".