Koliko puta vam se prijatelj požalio: Moj otac, majka… oboje, toliko su nezadovojni, ogorčeni, ljuti, uvređeni, povređeni, smatraju se oštećenim, zakinutim… jednom rečju negativni, da više ne znam šta ću i kud ću.
Starost, sama po sebi, nimalo nije prijatna, ma koliko se govorlo i pisalo o radostima trećeg doba. To znamo svi mi koje život polako opominje, upozorava i uči da ništa nije kao što je nekad bilo… i da, nažalost, nikada više neće ni biti.
A kako li je tek njima, pitate li se kada se, ako ne glasno ono bar u sebi, sve češće prepituju koliko im je generacijskih drugova o(p)stalo, koliko lekova imaju na dnevnom redu i koliko dijagnoza na svom zdravstvenom kartonu? Kako im je, kada svoju vitalnost mere procentima zaostatka u odnosu na prošlu godinu, a uz gomilu minuseva ne mogu da nađu razloge ni za jedan jedini plus? Kako razmrdavaju kosti kada se probude, kako vide, jedu, dišu… kako i koliko se smeju?
No, to je sve neminovnost življenja i, kao neko ko je majku izgubio vrlo rano (imala je samo 54 godine), jeres li je, nije li, ja u takvim situacijama umem samo da kažem: sigurna sam u to da bi moja majka bila srećna da je doživela te… nečije godine, i pored svih tih podrazumevajućih gorčina.
Ali, kada sagledavamo ogorčenost, nezadovoljstvo, pa vrlo često i sitne pakosti koje svojim rečima seju roditelji današnjih zrelih generacija, valja imati u vidu i sve njihove usude. Koji su im uistinu olakšavajuće okolnosti, kada je reč o primedbovanju, gunđanju, žalbama, zakeranju i zameranju potomcima.
1. Oni su doživeli na svojim leđima ono – imati pa nemati.
2. I dok je trajalo to „imati“, mnogo čega su se odricali, svesni potreba svoje dece i želje da njima omoguće što više, ali i nimalo ne sumnjajući da će to vreme žrtvovanja i odricanja vrlo kratko trajati. I da će onda opet imati vremena da se posvete sebi i ostvarivanju sopstvenih malih snova.
3. Onda su, kako ko i ko koliko, izveli svoju decu na put… a ta deca nisu mogla da svoju decu izvode na put, ni sa mnogo više žrtava i odricanja, pa su oni, i ne odahnuvši, morali i dalje da se odriču i da se žrtvuju.
Znate već, onaj stari moj tekst: