fbpx
spot_img

Nerandža Kostić: Kao…

Nemamo mi godine za bacanje.

Čestari su se razredili;

šta čekaš, dodji

u moje ponude,

u sokove proleća.

Moje čežnje daruj

moje nade razvedri.

Još jednom da protrčimo

grmovima kupina u cvatu.

S rukom u ruci dočekujemo jutra.

Tajnama da ogrćemo srebrenje.

Ko sumnja u radost davanja,

ko kaže da smo zakasnili?

Meni od slasti pucaju

ladoleži u gradinama;

Hajde, uvedi me u bašte jasmina.

Pokaži na kom oblaku

najlepše sanjariš…

I dok odblesci iva zaleskaju obalom

potraži mi usne…;

Kao kad nismo znali tuge,

već drhtaje osipanih noći

na telima.

Nerandža Kostić
Nerandža Kostić
Rođena 1965. u Požarevcu, živi u Donjem Milanovcu. Januarsko dete srećnih roditelja i srećna majka, nezaposleni likovni tehničar koji piše poeziju. ,,Rođen si slučajno i život su bacili slučajno pred tvoje oči kao bajku, naučili te da bezbrižno letiš prostranstvima plavim sve do zvezda...al nisu rekli: Jupiter je daleko i Bog i vila…Sreća neobećana, a život tvoj samo jedan!!!”