fbpx
spot_img

Olga Tomović: Iznad mesa, a ispod kože

Konstanta svake teze o ljudskosti u mom skromnom umu zasnovana je na premisi da su emocije evolutivna nadogradnja na primalne nagone. Počinjem sa pretpostavkom da se čovek od životinje razlikuje isključivo zbog svoje mogućnosti da odvoji dobro i zlo, a osećaje prema drugima gradi vođen umom i etikom koja se stiče i upoznaje kroz vaspitanje i saznavanje. E, tu počinje moja iskrena želja da golu činjenicu obojim tonovima duše, a tu u vodu pada i svaka moja prethodna teza, jer istina je jedna i nameće se svojom upadljivošću. A tu svako moje dublje zalaženje u analizu animalne strane modernog bića počinje da zvuči gotovo naivno i nezrelo.

 

Prodaju se tela, a sa telima i duše, a sa dušama i ljudskost, a sve ono što je kroz ljudsku istoriju bilo neprihvaljivo, moderan čovek smatra društvenim napretkom. Ogoljena telesa sve su savršenija roba, a ženski rod sve veštiji u korišćenju „bogom dane“ seksualnosti za sticanje materijalne sigurnosti i staleškog napredovaja.

Staleži su sve dalje jedni od drugih i sve je manje emocija u odnosima između dva staleža…dva staleža, dva tabora, dva paralelna sveta. Negacija i omalovažavanje emocionalne bliskosti dovodi se do nivoa kompletne odljuđenosti, a jasna granica između crnog i belog progutana je nijansama sivila, morem ozakonjenih perverzija i društveno i socijalno poguranih nemoralnosti. Istina je da je sve, apsolutno sve, od religije do ljubavi, svedeno na korist, a svi oni koji su iskreni poklonici emocija podređeni su jačim, agresivnijim, životinjskim nagonima onih koji su klasno iznad, onih koji su prodali svoju čast za komad vlasti nad ovim delom vremena…nad ovim parčetom pakla.

Žena se izborila za jednakost, nikad više sloboda za ženu, a nikada manje ženstvenosti, jer je ženstvenost lepršava emocija, a ne umeće upotrebe polnog organa za sticanje. Komad, telo, noge, usne, grudi, sve se ističe, sve se razgolićuje u neprekidnom lovu na još. A to je moranje u vremenu kada je sve dozvoljeno u ratu protiv duše.

Sve je podložno promenama, sve se u prirodi menja, sve se u vremenu menja, a jedna promena podrazumeva drugu, jer je sve oko čoveka i u čoveku vezano za svet kojim je okružen i koji prilagođava sebi kao apsolutni gospodar života.

A moj je utisak da nikada nismo bili dalje od sebe. Da je evolutivni tok uma sasečen u jednom trenutku napretka i sputan tehnologijom koja ga je umrtvila, ulenjila i vratila na primalne nagone i animalne aspiracije. I sva muzika, sva dela dostojanstva i sve boje čiste emocije zamrljane su nagonom mesa za uživanjem u moći.

Kao žena osećam se isprljano i usamljeno, jer sam nemoćna protiv sebe, ne vidim se u sjajnoj kosi, blistavom osmehu, modnim trendovima i kratkim fraziranim rečenicama, moja je senka u oku i u srcu.

Ne umem, a odbijam i da naučim kako da otmem makar ono što su mi drugi oteli, ne umem da povratim svoje, ne plivam niz reku i ne bežim od suze i bola. Pregazilo me je vreme, rashodovali su me i spakovali u sanduk, a onda pokopali u raku bez imena. Nemam, a ne stidim se nemaštine, ali imam i u ovom mraku ono malo svetlo koje sija u nadi i nisam mrtvo slovo, a svesno reči postavljam u redove koje niko neće zapamtiti. Odbijam, a moje neću je najveće hoću koje vrišti iz žene sa dušom.

Nisam, a jesam, odbijam, a prihvatam, ne mirim se i ne puštam kosu na glavi punoj snova i ljubavi prema svemu što je ljudsko u čoveku, što je ženstveno u ženi i što je iznad mesa, a ispod kože.

Olga Tomović
Olga Tomović
Rođena 1969. u Beogradu. Život joj je obeležila muzika i politika, umetnost i realnost, stvaranje i razaranje. Diplomirala je violinu na FMU u Beogradu, a takođe i žurnlistiku na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta u Beogradu. Pisanjem se bavi od najranijeg detinjstva, a piše kao što svira - srcem, iz srca i čiste emocije. Glavni je urednik i lektor na portalu Konkretno.co.rs, gde objavljuje svoje priče, pesme u prozi i kolumne. Autor je romana „Lav i Ruža“ i zbirke priča „Bajke o bogovima, vukovima i ženama“ , oba u završnim fazama pred objavljivanje.