fbpx
spot_img

Pismo

 

Tko još danas piše pisma? Doba je elektronske pošte, SMS-ova. Istina, postoje još uvijek poštanski sandučići. Postoje i poštari. Čemu?

Zbunjeno je gledala ružičastu, mirišljivu kovertu. Adresu ispisanu krasopisom. Kao da sanja. Okretala je. Mirisala. Ima i marku.

Osim „taksenih“ godinama nije vidjela drugačiju. Raznježila se.  Zbog davnih vremena, izbrisanih elektronskom poštom. Kako ono ide ona pjesma? Pokušavala se sjetiti… „Tko će nam pisati pisma?“ Nije bila sigurna, davno je imala zbirku u rukama. I nije joj se baš svidjela. Dostigla ju je tek danas ta nostalgija koju je pjesnik ispisao. Drugi pogled. S odmakom.

Udisala je miris pokušavajući odrediti cvijet. Nekoć davno odmah je znala o kojem se radi. Sada ni rukopis nije mogla prepoznati. Gledala je slovo po slovo. Kosinu, nagib, jačinu stiska… Ništa nije otkrivalo pošiljatelja.

Odložila ga je na stol. I promatrala. Uživat će malo u njemu prije nego što otkrije. Vrtjela se kao mačka oko stola.

Ljubavno?

Bilo bi divno!

Tajanstveno?

Unijelo bi malo čarolije u njen stresni život. Mogla bi se danima tješiti …

Čista ludost! Odakle takove misli? U ovom brzom vremenu to nikome ne treba. Usporavaju, oduzimaju koncentraciju. Vraćaju u prošlo, potrošeno vrijeme.

Pismo nepoznate žene… Guy de Maupassant? Zweig?

Pisma Mileni… Franz Kafka. To sigurno zna. Nedavno je čitala. Slučajno?

Kontroliraj maštu, zapovjedila je samoj sebi. Mašta zbunjuje. Ne spada u realnost. Prošlost je svršeno vrijeme. Prilagodi se!

 

  • Bože! Gdje li je onaj mač ukrašen poludragim kamenjem? Za otvaranje pisama!

 

Bacila se na potragu. Godinama ga nije upotrebljavala. Gdje ga je spremila?

Izvlačila je ladice. Otvarala kutije. Pokušavala se prisjetiti.

Zaboravila je na vrijeme.

Ručak je postao nevažan.

Mali ukrasni mač za otvaranje pisama, negdje u njezinom domu, postao je najvažniji. Kao da se radilo o samom životu. Sa stola se smiješila ružičasta, mirišljiva koverta tajanstvena sadržaja.

Uzela ju je ponovno u ruke. Pomislila na otiske ostavljene na njoj tijekom njezinog  putovanja. Sjeti se forenzičara. Što bi oni sve otkrili? Znatiželja nadvlada. Čarolija pisma naglo se prekine. Grubo rastrga gornji rub. Iz koverte ispadne stvarnost.

 

Dvije karte za baroknu predstavu u HNK Split!

 

Sjeti se haljine s volanima.

Uzvratit će ovom pismu, sa stilom!

 

Tajanstvo: akril

elekt. slika3

 

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Nada Vučičić
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.