fbpx
spot_img

Planeta stripa: Francusko-belgijska škola – I deo

         

T.Tom i družina
http://kalatis.fr/wp-content/gallery/lucky-luke/

     

Pojam francusko-belgijski strip označava jedan vrlo plodan i raznovrstan skup ostvarenja, ali obično se, pored svega, posmatra kao kompaktan domen u ovoj umetnosti, zahvaljujući određenoj kulturnoj, jezičkoj (frankofonoj) i geografskoj povezanosti, uz neke zajedničke stilske odlike. Tu je i preklapanje područja za koja se bore neki od glavnih izdavača, kao što su „Dargo“ (Dargaud, sa sedištem u Parizu) i „Dipui“ (Dupuis, sa sedištem u Marsinelu, u belg. pokrajini Eno (Hainaut) a u neku ruku možemo tu u manjoj meri ubrojati i doprinos Švajcarske, tj. njenog frankofonog dela.

 

http://www.larousse.fr/encyclopedie/images/Alain_Saint-Ogan
http://www.larousse.fr/encyclopedie/images/Alain_Saint-Ogan

  O razvoju i postignućima ovog stripovskog korpusa, jednog od vodećih u svetu, a teško je napraviti jedno sažeto, a dovoljno iscrpno izlaganje. Recimo najpre da se ni u Francuskoj nije zaostajalo sa pojavom raznih preteča (ilustracije i gegovi…) u dnevnim i drugim periodičnim izdanjima… Među prvima se na ovaj način iskazuje dečji časopis Saint-Nicolas od oko 1880, a od 1908. kao jedan od prvih reprezentativnih stripova se pojavljuje Sam et Sap – doživljaji jednog dečaka crnca i njegovog majmuna. Scenarista je bio Žorž le Kordje, a crtač (ili više njih?) se malo nejasno zaklanjao iza imena Roz Kandid…

Ubrzo su i drugi izdavači uskočili u trku – među prvima Ašet (Hachette) sa izdanjem Mon Journal, do 1925. Od ostalih iz tog ranog perioda, koji su se održali duže ili kraće, izdvajamo:

– Izdavači Rueff, zatim Tallandier, sa nedeljnikom L’Illustré National, od 1898 do 1923.

Arthème Fayard i njihov La Jeunesse illustrée , od 1903 do1936. (kasnije apsorbovano od strane Les Belles Images.

   

   http://fr.wikipedia.org/wiki/Sam_et_Sap

http://fr.wikipedia.org/wiki/ Sam_et_Sap

http://en.wikipedia.org/wiki/Bécassine
http://en.wikipedia.org/wiki/Bécassine

 

1905. izdavačka kuća Henri Gautier (kasnije Gautier-Languereau) će predstaviti La Semaine de Suzette, gde se pojavljuje kao kućna pomoćnica mlada Bretonka Bekasin (Bécassine), po ideji Žaklin Rivijer, a uobličena perom Žozefa Penšona (Joseph Pinchon), i koja će se održati sve do 1960.

Najzad, kao udarne snage u ovom periodu moramo

Tri ugursuza
http://www.lambiek.net/artists/p/pellos.htm

  pomenuti petoricu braće Ofenstat (Offenstadt), koji su se od 1903. pa nadalje ogledali u izdanjima L’Illustré, Le Petit Illustré, Fillette , L’Intrépide, a naročito L’Épatant (od 1908. do 1939.), u kome se Luj Forton istakao kao autor trija Pieds Nickelés (« uglačane pete »), koji su kasnije sa neskrivenom sličnošću poslužili našem Miloradu Dobriću kao inspiracija za doživljaje Tri ugursuza! (Priložena ilustracija je od Renea Pelarena -Pelosa, jednog od autora koji su nasledili Fortona na izradi ovog dugovečnog stripa.)

1925, Alen Sent-Ogan kreira Zig et Puce za Excelsior. 1929, u Belgiji, u časopisu le Petit Vingtième, prvi put se pojavljuju avanture slavnog reportera Tintina, jednog od junaka koji će se « provući » i kroz godine Drugog svetskog rata…

Eh, da: podsetimo da su Francuzi za strip kreirali i zadržali svoj naziv bandes dessinées, BD (« crtane trake »)

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.