Na početku nam reci nešto o sebi.
Dolazim iz jednog malog mjesta Bikodže (opština Lukavac) uz obalu Modračkog jezera gdje i sada živim. Pisanjem se bavim još iz tinejdžerskih dana, kao odgovor na prve mladalačke dodire sa stvarnošću. No, tek aktivno se uključujem 2013. godine kad izlazi i moja prva zbirka“ Svijet Sanjalica“. 2015. godine izdajem i svoju drugu zbirku “ U njihanju svijesti“. Za nekoliko dana izlazi i treća moja zbirka“ Reci, sine“ sa sadržajem i bosanskim narječjem, istkana iz domoljublja i turcizama.
Šta je u stvari poezija?
Poezija je oblik širenja kulture u društvu, ustvari preispitivanje i način sugerisanja jedinke, rezultat refleksije kontinuiranih misli uprtih u neadekvatno ili obrnuto okruženje. Ukratko, neprevaziđeno iskonsko davanje u datom momentu, prikaz životne energije kao mjerila ljudskog dostignuća. Putovanje i poniranje u svijet bez granica.
U Tuzli, sa Vladankom Cvetković i Dijanom Uherek Stevanović.
Ko je ustvari pesnik? Šta je bit poruke u pesmi i kako podvući paralelu između ta dva svijeta, sveta pesnika i stvarnosti?
Pjesnik je ustvari čovjek koji proljeva krv na papiru gradeći jedno neuništivo božanstvo, svoj svijet, svijet sna, podsvijesti i realnosti. On sugeriše na okolinu, apostrofira i putuje predvorjem nevjerovatnosti i svemogućnosti čiji krajnji cilj, plodovi kreativne mašte vršljaju i osvrt su po bezvremenom prostoru. On svojim iskrenim i pozitivnim česticama dobrote daje jasan signal ljudima kakav svijet on vidi, želi promijeniti sve ono loše i koliko je moguće.
Motivacija i inspiracija za knjigu?
Motivacija je čudna stvar. Sam autor kroz razne periode doživljava sve ono što želi i budi u sebi nove izazove. Ona svakim danom sve više raste i to je ono što ga i održava u životu, njegova slamka spasa. Dok inspiracija je kao što sam već rekao, rađa se iz okruženja, iz misli koje apsorbuje mozak u datom momentu i prenosi – pušta da hurlja njegova tinta po papiru.
Šta pesniku znače i donose priznanja?
Pjesnicima priznanja dolaze kao dar na njihov dugogodišnji rad i dostignuća i gode svima. Jedna vrste su i motivacije za korak naprijed, dobar stimulans za nastavak.
No, koliko god bitan faktor igralo kod svakoga i zvučalo pomalo i suludo što ću ovo reći, manji značaj pridajem kritičarima jer zadnjih godina nedostaje baš onih pravih koji bi znali ocijenili kvalitet. Mišljenja sam da će vrijeme biti najbolji pokazatelj vrijednosti autorovog pisanja. Veća mi je prigoda kad mogu čitaocima priuštiti taj osjećaj zadovoljstva prilikom čitanja onog što napišem.
Tamo gdje sam počeo školovanje…Na dan svjetske knjige 07.04. 2014. godine promovisao svoju knjigu i s njima podijelio radost slušajući njihove pjesme.
Daljnji planovi?
Hm, za sada je izdavanje zbirke za djecu kao i duhovnog sadržaja koje su već pripremljene i čekaju finansijsku potporu, te uskoro završetak svog romana koji je poseban zbog načina na koji je napisan i koji još niko nije objavio.
Način finansiranja sadašnjih i budućih projekata? Prodaja?
Kad smo već kod načina finansiranja sadašnjih mojih projekata moram ovom prilikom da se dotaknem i politike. Kultura u BIH, kao i u regionu je na vrlo niskom nivou. Ponekad se zapitam je li zaista i potrebna u ovom svijetu nekulture i nemorala i predugačka je tema. No, vratimo se finansiranju. Svoje zbirke sam objavio svojim sredstvima, znači samofinansiranjem. Država nema baš sluha za kulturu, kao ni načelnik opštine Lukavac Dževad Mujkić koji mi je odbio pomoći zbog mog tvrdog stava protiv politike ( a pjesnici svi bi trebali biti) ili lošem dodvoravanju vladajućoj strukturi.
Što se tiče prodaje najviše je vršim preko fejsbuka i uglavnom moje zbirke su postigle dobar eho kod čitalaca. Prodane su u 23 države, na dva kontinenta, po Evropi i Americi gdje je uglavnom i najviše dijaspore sa Balkana.
Književnost u BiH i u regionu?
Kad smo kod književnosti u BIH i u regionu od pjesnika najviše sam cijenio Admira Mahića – Admirala ( čast mi je i zadovoljstvo bilo poznavati ga i družiti se s njim), te od drugih Tina Ujevića. Naravno, poslije nemilih događaja devedesetih u ovom periodu dolazi i smjena generacija, dolaze mlađi koji će svojim koracima da nastave širenje kulture u društvu. Jedina mana je nebriga države i držanje na niskoj razini pa je i budućnost upitna. No, nadam se svijetlih trenutaka će i za nas biti.
Vaša poruka pratiocima portala „Pokazivač“.
Od duhovnog mira u tijelu ne postoji veće zadovoljstvo na svijetu.
